Sabiha Gokčen (Sabiha Gökçen) je, prema Ginisovoj knjizi svjetskih rekorda, prva žena – borbeni pilot. Takođe, ona je od strane US Air Forces izabrana, kao jedina žena, među dvadeset najboljih pilota u istoriji avijacije.
Sabiha Gokčen je porijeklom iz sela Lozna kod Bijelog Polja, od oca Izeta i majke Hajrije, iz kuće Ćorovića. Rođena je 1913. godine.
Živjela je u turskom gradu Bursa, a rano je ostala bez roditelja. Kad je Bursu posjetio osnivač moderene Turske, Mustafa Kemal Ataturk, ona je imala dvanaest godina. Prišla mu je, rekla mu kako teško žive, ali da bi ona voljela otići u neki internat da se školuje. Kemalu se svidjela i tražio je dozvolu od njene braće da je usvoji (predsjednik nije imao dece, pa je usvojio četiri ženska i četiri muška djeteta). Odveo je u svoju palatu u Ankaru i upisao je u školu, prvo osnovnu, pa onda Američku akademiju Iskidar u Istanbulu.
Pošto u Turskoj nisu postojala prezimena, donesen je Zakon o prezimenima i Kemal paša je Sabihi dodijelio prezime Gokčen (slobodan prevod – Nebeska). Bilo je to 1934. godine prije nego je Sabiha uopšte pokazala zanimanje za vazduhoplovstvo.
Ataturk je 1935. poveo Sabihu na svečano otvaranje Škole letenja “Turska ptica” i zapazio je Sabihino uzbuđenje i pitao je da li bi voljela skakati s padobranom, što je ona sa oduševljenjem prihvatila. Nakon toga, upisao ju je u školu za padobrance, ali ona se ubrzo zaljubila u avione i završila kurs za pilote, kao prva i jedina žena. Potom su je poslali u Moskvu na napredni kurs jedriličarstva i letenja motornim avionima.
Kada se vratila u Tursku uredio je da je prime u “muško društvo”, Ratnu pilotsku školu, koju je završila poslije jedanaest mjeseci i onda se uključila u vazduhoplovnu jedinicu, gde je usavršila letenje na bombarderima i borbenim lovcima. Iste godine za vreme kurdske pobune izvodila je uspješne borbene letove za šta je nagrađivana.
Sljedeće godine kao slavna pilotkinja obilazila je balkanske zemlje. Potom je postavljena za glavnog instruktora škole koju je sama završila, da bi 1954. postala član borda direktora Turskog avijatičarskog društva.
Letjela je 28 godina širom svijeta, ukupno preko 8000 sati, od čega 32 sata u borbenim akcijama,a promijenila je 22 različita tipa aviona. Njenu knjigu “Život na Ataturkovom putu” objavilo je Tursko vazduhoplovno društvo 1981. godine u znak sjećanja na stotu godišnjicu rođenja Mustafe Kemal paše Ataturka.
Stariji istanbulski međunarodni aerodrom po njoj nosi ime.
Autor: Boris Zogović
