Poštovani sugrađani, draga braćo i sestre,

Svi znamo za onu narodnu izreku „sto sela, sto običaja“.

Jedan naš običaj o kojem želim danas sa vama da podijelim neka razmišljanja i prijedlog, vezan je za ispraćanje pokojnika i naše nošenje vijenaca, rakije, šećera i kafe na izjavu saučešća.

U drugim krajevima i oblastima u našoj bližoj i daljoj okolini, ovi običaji su nešto drugačiji. Pa tako u Srbiji porodici preminulog se ili na sahrani ili za četrdeset dana, daje novac, onako „uz kafu“, da se lakše obavi sahrana i sve što uz nju ide. Nešto slično su počeli i u mnogim mjestima u Republici Srpskoj, dok su drugi to radili od davnina.

U nekim dijelovima naše opštine to se tako već radi, recimo u Barama i još nekim selima. Pojedini naši sugrađani donijeli su taj običaj iz mjesta iz kojih su došli. A svi smo bili na nekoj sahrani gdje se tako radilo.

Mi u Sokocu se i dalje većinski držimo onog ustaljenog i na saučešće idemo sa flašom pića, najčešće rakije.

Čini mi se da se mi vodimo jednom drugom narodnom izrekom: „bolje da propadne selo, nego običaj“.

I zaista, sela nam propadaju, a običaji ostaju.

Neki običaji su preživjeli test vremena, jer su se pokazali dobri i ispravni. Drugi su opet mijenjani ili korigovani u duhu vremena, od strane samog života.

Recimo, nekada se za svadbe spremalo ruho, mlada je kupovana ili otimana, a danas je svi daruju.

Vrijeme je dakle izmijenilo ove običaje i danas kada su ljudi srećni i veseli, jer se žene i udaju ili jer su dobili djecu, porodica, rodbina, komšije i prijatelji ih daruju kako bi im pomogli u daljem životu.

S druge strane, mi i dalje kada neko napusti ovaj svijet, kada je njegova porodica unesrećena i tužna, svoje saučešće u njihovom bolu izražavamo šećerom u kocki, kafom i alkoholom.

Nekako nam promiče da život onih koji ostaju nakon pokojnika, nije stao, te da pored bola zboh gubitka voljenih mnogi moraju da misle i brinu o troškovima sahrane, koji nisu mali.

Mnoge porodice tako odu i u dugove, želeći da isprate voljenu osobu onako kako dolikuje. Oporavak onda traje kud i kamo duže.

Zbog ovakvih stvari, bilo bi razumno da i mi kao braća iz Srbije i pojedina u Srpskoj, počnemo da na sahranama dajemo simbolične priloge ili na sahrani ili za četrdeset dana, umjesto ovoga što sada radimo, ili uz ovo što sada radimo. Kako ko može i smatra da je ispravno.

Neke sugestije u ovom pravcu su mi upućivali pojedini dobronamjerni sugrađani, želeći da na neki način zajedno pomognemo svim porodicama suočenim sa gubitkom voljenih osoba.

U vremenu pandemije sa kojom smo suočeni evo već više od godinu dana, kada su nas brojni sugrađani napustili, bilo je teško i sahraniti voljenu osobu zbog mjera i ograničenja. Troškovi liječenja su veliki, lijekovi su skupi, skupi su i vitamini, a računi većine nas su najveći u apotekama.

Sve ovo su dodatni razlozi da o ovoj ideji i prijedlogu dobro razmislimo. Da se posavjetujemo svi sa našim sveštenicima, da razmislimo o načinu na koji ovaj običaj malo izmjeniti, vodeći računa da i oni koji nemaju novca, na sahranu ne idu posramljeni i praznih ruku. O ovome treba da razmisli i da se pronađu modeli, možda neke kutije na ulazu u groblje ili nešto slično…

Draga braćo i sestre, mislim da treba da sačuvamo selo, a ako će mala izmjena ovog našeg običaja doprinijeti tome, a mnogi smatraju da hoće, onda olakšajmo živote onih koji tuguju za svojim najmilijim, kao što olakšavamo onima koji su srećni i veseli darujući ih u veselju.

Načelnik opštine Sokolac

Milovan Bjelica