Tužilaštvo za ratne zločine Srbije smatra da bi zločin na Petrovačkoj cesti i u Svodni tokom vojne akcije “Oluja”, trebalo da makar i kroz suđenje u odsustvu dobije epilog i da bude donijeta presuda koja će uz krivično pravni smisao imati i svoju duboko moralnu i ljudsku poruku.
Navodi se ovo u optužnici, kako saznaje “Glas Srpske”, koju je ovo tužilaštvo podiglo još 31. marta protiv četiri visoka oficira Vojske Hrvatske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima, jer su u vojnoj akciji “Oluja” 7. i 8. avgusta 1995. naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti, kod Bosanskog Petrovca, kao i u mjestu Svodna kod Novog Grada. Od posljedica rasprskavajućeg dejstva četiri rakete, svaka težine 123,4 kilograma, tada je ubijeno 13 osoba od kojih šestoro djece. Najmlađi je bio šestogodišnji Jovica Drljača.
Prema riječima izvora "Glasa" upoznatih sa sadržinom ovog optužnog prijedloga, u obrazloženju se navodi i kako je Srbija imala međunarodnu obavezu nastalu ratifikacijom Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata, a koja nalaže da je svaka strana potpisnica ove konvencije dužna da pronalazi lica osumnjičena da su izvršila ili naredila da se izvrše neka od teških zločina, te da ih izvede pred sud, bez obzira na njihovo državljanstvo.
Srpsko tužilaštvo za ovaj stravični ratni zločin tereti brigadira Hrvatske vojske - pilota avijacije u penziji Vladimira Mikca, koji je u sporno vrijeme bio komandant vojne avio-baze u Puli. Drugooptuženi je brigadni general, pilot avijacije u penziji Zdenko Radulj, koji je bio komandant avio-baze Pleso kod Zagreba. Optužnica tereti i pukovnika Željka Jelenića, koji je u to vrijeme bio komandir 22. eskadrile lovačkih aviona u Pula, ali i pukovnika Danijela Borovića, nekadašnjeg komandira 21. eskadrile lovačke avijacije u Plesu. Optuženi se terete da su izvršili krivično djelo “ratni zločin prema civilnom stanovništvu”.
U optužnici se navodi i kako je 31.7.1995. godine na Brionima, a na sastanku vojnog i političkog rukovodstva Hrvatske odlučeno da se započne sa vojno-policijskom akcijom “Oluja” i napadne južni i sjeverni dio tadašnje Republike Srpske Krajine (RSK), koja je tada bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija, a sa ciljem da se u kratkom roku vojska RSK porazi i preuzme kontrola nad tim dijelom okupirane teritorije.
Iz stenograma sa tog brionskog sastanka, a koji se nalazi i među dokazima Tužilaštva, vidljivo je i kako je predsjednik Franjo Tuđman rekao kako za tu akciju ima podršku Njemačke, NATO-a i SAD, te da hrvatska vojska treba da nanese “takve udarce da Srbi praktično nestanu”, odnosno da se srpsko civilno stanovništvo prinudi da trajno napusti teritoriju na kojoj je do tada živjelo, s tim da im se ostave dva putna pravca za izlazak iz Hrvatske, jedan za one sa područja Dalmacije i Like, a drugi za onaj sa područja Korduna i Banije, pri čemu, kako je naveo Tuđman, Srbima treba tobože garantovati građanska prava i javno ih pozivati da se ne iseljavaju.
- U koordinaciji viših i nižih komandi u ratnom vazduhoplovstvu okrivljeni Mikac, Radulj, Jelenić i Borović, a kršeći pravila međunarodnog prava, naredili su avionske napade na civilno stanovništvo, a što je za posljedicu imalo smrtno stradanje i ranjavanje više civila srpske nacionalnosti i panično bježanje prema Srbiji, uz učvršćivanje njihove odluke da napuste teritoriju na kojoj su do tada živjeli - navodi se u optužnici.
Inače, ova avio-dejstva i raketiranja izvedena su u dubini teritorije BiH, daleko van zone borbenih dejstava u RSK. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navelo je i da je ovo jedan od najtežih ratnih zločina izvršenih na području bivše Jugoslavije, koji je ostao bez pravosudnog odgovora iako je od početka bio poznat domaćoj i međunarodnoj javnosti i kao takav doživio osudu.
Tuđman, Šušak, Markač
Krivičnim postupkom bio je obuhvaćen i general Josip Čuletić koji je u to vrijeme bio načelnik Štaba Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, ali je njegovo optuženje izostalo jer je pred podizanje optužnice preminuo u Zagrebu. U obrazloženju optužnice se pored optuženih i već pomenutog Tuđmana, pominju i generali Janko Bobetko, Zvonimir Červenko, Ante Gotovina, Mladen Markač, Mirko Norac, kontra admiral Davor Domazet Lošo i tadašnji ministar odbrane Gojko Šušak.
Autor: Veljko Zeljković
