U sabornom hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Valjevu, u prisustvu pet sveštenika SPC, bez javnosti i vjernika, sahranjen je episkop valjevski Milutin, koji je prije dva dana preminuo od posljedica korona virusa.

Na platou ispred hrama, dvadesetak vjernika je preko postavljenih zvučnika moglo da sluša opelo i liturgiju za vladiku valjevskog, od koga se, prilikom ukopa, oprostio vikarni episkop Stefan.

– U ime patrijarha srpskog i svetog Sinoda SPC danas se opraštamo od našeg vladike Milutina, čiji je život podsjećao na život bogougodnika u prvim vijekovima hrišćanstva. Jer, kao dijete je otišao u manastir, sa 13 godina kao otac Antonije Pustinjski i Sveti Justin Ćelijski. Na tom putu je mnogo učinio i za pretke i za potomstvo. Novoobnovljenu Eparhiju valjevsku je preporodio zajedno sa sveštenstvom, monaštvom i pobožnim narodom ovoga kraja. Danas on odlazi Bogu na istinu kao nekada ubogi Lazar, a znamo i vjerujemo da ga gore dočekuju horovi nebeske Srbije – rekao je episkop Stefan.

Monaško opelo je nakon liturgije služio episkop mohački Isihije, vikar episkopa bačkog Irineja. Povodom upokojenja vladike Milutina, pročitana je i poruka episkopa Eparhije australijsko – novozelandski Siluana, koji je vladiku Milutina naslijedio na tom položaju.

Opraštajući se od svog, kako je rekao, “duhovnog oca”, episkop Siluan je rekao da je vladika Milutin “kao sjeme koje treba da se preda zemlji da bi se pojavilo Vaskrsenje“, ali i da mnogi nakon njegovog usnuća postaju svjesni da su živjeli sa čovjekom Božjim.

– Vladika nam je bio veliki oslonac, sunce koje nas ukrepljuje. Živio je skromno, jednostavno, umnožavao je milosrđe. Potresno je doživljavao iskušenja. Bio je obdaren darom graditeljstva. Njegove bjesede bile su utjeha za mnoge. Imao je težak i trnovit put i pretrpio je više udaraca i rana – naveo je u svojoj poruci episkop Siluan.

Od trenutka smrti vladike Milutina u brojnim crkvama širom Srbije, ali i na drugim kontinentima, služeni su pomeni počivšem episkopu valjevskom.