Jama Kazani, koja se nalazi na obroncima Trebevića iznad Sarajeva , jedna od najcrnjih tačaka Sarajeva kada je riječ o zločinima, simbol je svirepih ubistava sarajevskih Srba koje su pripadnici takozvane Armije BiH ubijali, a zatim bacali u tu jamu i preko leševa sipali kreč da se zločini nikada do kraja ne otkriju i istraže.

Koliko je Srba završilo u Kazanima, vjerovatno se neće nikada saznati, a da je na toj jami pokopana i ćirilica, svjedoči i natpis iznad nje napisan latinicom.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je "Glasu Srpske" da je obilježavanje zločina tokom vikenda na Kazanima još jedan dokaz da Bošnjaci ne žele istinu, ne žele mir, suživot i toleranciju, ne žele da poštuju srpske žrtve.

- Ne žele istinu, a znamo da su srpske žrtve bacane u jame, da su mučene po Sarajevu i da je u tom gradu bilo mnogo logora. Znamo, takođe, da još niko nije odgovarao za strahote koje su muslimani činili i strahote koje su Srbi preživjeli - istakao je Kojić.

Kojić je napomenuo da je poznato da je iz Sarajeva protjerano 157.000 Srba i da to jasno govori da je nad Srbima u Sarajevu izvršen zločin velikih razmjera.

Kojić je ocijenio da okupljanje u nedjelju na Kazanima pokazuje da je na djelu agenda o samo jednoj strani koja je navodno žrtva i govori da i dalje ne žele istinu i da kažu da su na Kazanima ubijani Srbi.

- Sama činjenica da su postavili ploču na kojoj su napisali da je posvećena svim žrtvama jasno žele da prikriju istinu. To jasno govori da oni neće nikada priznati tu istinu, da neće prihvatiti da su zločini u Sarajevu činjeni nad srpskim narodom, a što svakako Sud i Tužilaštvo ne žele da procesuiraju zločince – konstatovao je Kojić.

Kojić je napomenuo da sve to treba i mora da zna javnost i mlađa pokoljenja.

- Moraju da znaju  da su najveći sarajevski predratni i ratni kriminalci od Ćele i ostalih činili zločine nad Srbima. Moraju da znaju, a znamo takođe da i oni znaju da su ubijani samo zato što su se zvali Miloš, Marko,  Milica  i da su zato ubijani. Nisu ubijani zato što su se zvali Fadil, Omer ili Osman - zaključio je Kojić.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac ocijenila je za "Glas Srpske" da su Kazani jedna od najcrnjih tačaka Sarajeva gdje je na monstruozan način, ubijanjem i bacanjem u tu jamu, život završio nemali broj stanovnika srpske nacionalnosti.

- I nije to najcrnje što se veže za to mjesto. Crno je podjednako i to što na ploči koju podigoše vlasti Sarajeva ne piše ko je ubijen, a pogotovo ko su zločinci koji počiniše taj zločin. A suđeno im je, presuđeni su na minimalne kazne, doduše, ali se zna ko su! Njihova imena su izostavljena. Tu samo stoji da su građani Sarajeva. Jesu, ali ne nasumično ubijani, već Srbi koji su smetali svojim imenom i prezimenom - pojasnila je Graorčeva.

Graorčeva pita ko to spomen-obilježje danas može da vidi!!!???

- Može da vidi samo onaj ko se namjenski tamo gore uputi. Ne može da vidi  niko ko dođe u Sarajevo. Niko to neće znati, niti vidjeti ako ga tamo ne odvedete. E takva spomen-obilježja služe samo u političke svrhe koja se ne vide, ali povremeno služe da bi se pokazalo kako vlasti Sarajeva "poštuju" srpske žrtve - napomenula je Graorčeva.

Ona je pozvala gradonačelnika Sarajeva da postavi spomen-ploču u Dobrovoljačkoj ulici i na drugim mjestima srpskog stradanja u ovom gradu, jer kako je pojasnila u tom gradu je nekada živjelo 160.000 Srba.

- Malo li je? I danas ovaj grad krije kosti 169 svojih sugrađana čije porodice traže da čuju istinu o sudbini svojih najmilijih. Kazani su mjesto gdje su pronađeni posmrtni ostaci 23 žrtve, ali sve još nisu identifikovane. I ko zna koliko još takvih mjesta ima na području grada Sarajeva. Ali pitanje je kolika je spremnost da se pronađu kosti nestalih i ubijenih građana Sarajeva srpske nacionalnosti, jer bi to znatno promijenilo karakter sukoba u ovom gradu i u čitavoj BiH - pojasnila je Graorčeva.

Graorčeva je poručila da srpske  žrtve ne smiju  i neće biti zaboravljene.

Zvanično, iz nepristupačne jame Kazani izvučeni su posmrtni ostaci 29 lica, a sumnja se da je broj žrtava veći, jer su ubijeni civili posipani krečom i da postoji nekoliko slojeva koji nikada nisu iskopani, dok je dio jame bio i miniran.

Pripadnici takozvane Armije BiH su od 1991. do 1993. godine, prilikom racija, hvatali Srbe na sarajevskim ulicama i u stanovima i odvodili ih na kopanje rovova na Trebević, gd‌je se nalazi jama Kazani. Sumnja se da je u jame na Trebeviću bačeno više od stotinu tijela ubijenih Srba iz Sarajeva. Srbe su ubijali pripadnici 10. brdske brigade takozvane Armije BiH, kojom je komandovao predratni sarajevski kriminalac Mušan Topalović zvani Caco. Za zločine na Kazanima na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora do sada je osuđeno 14 vojnika takozvane Armije BiH i to za ubistva ili pomaganje u ubistvima, ali ne i za ratne zločine. Na po šest godina zatvora osuđeni su Esad Tucaković, Zijo Kubat, Refik Čolak i Mevludin Selak, a zbog neprijavljivanja krivičnog d‌jela i počinilaca na po 10 mjeseci osuđeni su Senad Hasić, Sabahudin Žiga, Samir Seferović, Omer Tendžo, Esad Raonić, Samir Ljubović, Senad Haračić i Armin Hodžić.

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Asifa Alibašića na četiri godine i tri mjeseca zatvora, dok je Suad Omanović prvo osuđen na tri godine, pa mu je kazna smanjena na godinu dana, da bi u drugostepenom postupku bio osuđen na 10 godina zatvora. Sead Kadić je 2006. godine oslobođen zbog nedostatka dokaza.

U aprilu prošle godine Apelaciono vijeće Vrhovnog suda FBiH potvrdilo je presudu Kantonalnog suda u Sarajevu, kojom je Samir Bejtić oslobođen optužbi za ratni zločin nad Srbima na Kazanima, što je naišlo na osudu javnosti u Republici Srpskoj.

Pored jame na Kazanima, Gradsko vijeće Sarajeva 15. novembra 2021. godine otkrilo je spomen-obilježje posvećeno ubijenim tokom 1992. i 1993. godine, kojem nije prisustvovao niko od porodica žrtava. Tekst ispisan na spomeniku na Kazanima izazvao je brojne rasprave, jer se na ploči ne navode počinioci zločina, niti nacionalnost žrtava, već samo njihova imena.

Na spomeniku su na latinici uklesana imena Marka i Nevenke Bošković, Dragomira Ćeranića, Mileve Drašković, Ranka Frankić-Brkljača, Duška Jovanovića, Marine i Radoslava Komljenac, Ane i Vasilja Lavriv, Novke Lemez, Ergina Nikolića, Branislava Radosavljevića, Predraga Šalipura, Age Štete, Zorana Vučurevića i Stojana Žuže.

I ovakav  spomenik na Kazanima  je oskrnavljen u septembru 2023. godine i na njemu je tada crvenim sprejom bilo ispisano "Živi Caco u nama".

Prema podacima Saveza logoraša Republike Srpske, u Sarajevu je tokom rata bilo 126 logora za Srbe.

Prema izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine, ubijeno je oko 3.000 srpskih civila, a 1.700 ih je teško ranjeno.

Od 2.907 ubijenih civila 714 ili 25 odsto ubijeno je na kućnom pragu.

Inicijativa Karićeve

Delegaciju grada Sarajeva, koja je u nedjelju odala počast i položila cvijeće na Kazanima,  predvodio je gradonačelnik Samir Avdić iz stranke Narod i pravda Elmedina Konakovića. Spomen-obilježje otkriveno je u novembru 2021. godine, a Gradsko vijeće grada Sarajeva ranije je prihvatilo prijedlog tadašnjeg gradonačelnika Benjamine Karić da ubuduće 9. novembar bude i zvanično Dan obilježavanja sjećanja na žrtve na Kazanima.