Česte selidbe u evropske metropole i odrastanje u različitim društvima, stalno učenje novih stranih jezika obilježile su djetinjstvo i postale način života sestara Ane i Ivane Božić iz Pala.

Međutim, takav način života donio im je odličnu priliku da, pored maternjeg jezika, nauče i više stranih jezika, te se obrazuju u prestižnim britanskim, italijanskim i grčkim školama.

Starija Ana kaže za portal Katera da tokom ranog djetinjstva nije bilo većih problema zbog stalnih promjena životne sredine, međutim, kasnije tokom odrastanja sve je bilo drugačije.

- Stalne selidbe su postale način naših života, a to ostavlja posljedice kasnije, koje zauvijek utiču na tebe i primoravaju te da odrastaš malo brže nego tvoji vršnjaci. To nije samo promjena mjesta stanovanja, to predstavlja svaki put početak novog života u gradu u kojem nikog ne poznaješ - kaže nam Ana i dodaje da je to za nju "kao neka nova dimenzija sa nekim novim jezikom".

Ana je rođena u Kasindolu, a prve korake napravila u Parizu, gdje je živjela dvije godine.

Foto: Privatna arhiva

Iz glavnog grada Francuske njena porodica se seli u London i tamo započinju novi život, u novoj sredini, različitoj kulturi Ana uči novi jezik.

- Najteže pitanje koje mi ljudi često postavljaju je: "Na kojem jeziku razmišljaš?" To je najteži dio učenja novog jezika, potreba da se skroz fokusiraš na novi jezik i da ga ne miješaš sa drugim jezicima. Zvuči mnogo komplikovano, kao što i jeste - kaže nam Ana.

Dodaje da je selidba u Italiju bila dodatno teška iz razloga što u toj zemlji niko ne govori engleski jezik, te da ko ne govori italijanski tretira se kao turista.

Danas živi i studira međunarodno pravo u Atini, te kaže da je učenje grčkog jezika na kraju bilo najteže za nju.

- Gramatika je posebno teška. Jedna od važnih činjenica je ta što mladi mnogo brže uče strane jezike, pa je zbog toga moja mlađa sestra lakše i brže savladavala strane jezike u odnosu na mene. Naspram svih pozitivnih strana, multiilingualisma, i ona i ja ponekad ne znamo na kojem jeziku govorimo, jer nije jednostavno svakodnevno govoriti četiri ili pet jezika - ističe Ana.

Pored svih stranih jezika, u kući Božića srpski jezik je "broj jedan", dodaje Ana, i kaže da njena porodica nikad nije zaboravili ko su i odakle su, te koji je njihov maternji jezik.

- Priznajem, nije mi bilo drago što sam morala, pored svih različitih škola i učenja jezika i subotom ujutru pohađati srpsku jezičku školu. Ali danas razumijem zašto je tako moralo biti. Drago mi je što znam da pišem ćirilicu i što znam sve padeže u srpskom jeziku - kaže Ana i dodaje da se trud uvijek na kraju isplati.

Nakon određenog boravka u Engleskoj, njena porodica se vraća na Pale, gdje Ana u naredne tri godine pohađa osnovnu školu u ovoj opštini.

- Bilo je teško da se uklopim u društvo na Palama, te sam se prvi put našla u situaciji gdje sam bila potpuno drugačija od ostalih. Osjećala sam se kao stranac u svojoj zemlji, svi su imali istu životnu priču, svi su tu odrasli, a ja sam tada imala 10 godina i već sam živjela u tri različite zemlje - kaže Ana.

Osnovnu školu je dovršila u Atini, krenula u srednju školu koju je na kraju završila u Rimu, jer se porodica tamo preselila zbog očevih poslovnih obaveza.

Međutim, Ana bira Atinu kao mjesto gdje će upisati fakultet i nastaviti obrazovanje iz oblasti međunarodnog prava.

- Atinu sam odabrala iz više razloga. Grčka kao pojedine zemlje EU nude besplatno visokoškolsko obrazovanje, te pruža znatno više prilika za budućnost. Pored toga, željela sam još bolje da savladam grčki jezik i studiji u Atini su bili odlična prilika za to - dodaje Ana.

Foto: Privatna arhiva

Mlađa Ivana takođe tečno govori četiri strana jezika, te za portal Katera kaže da bi mogla reći da je učenje tih jezika bilo posebno svako na svoj način.

- Kao dijete koje je rođeno u Engleskoj, na samom početku odrastanja počela sam da učim dva jezika, srpski i engleski. Srpski jezik su govorili moji roditelji kod kuće i mene tako učili, a engleski je bio u mom okruženju, u svakodnevnici – kaže Ivana.

Dodaje da nije imala većih problema sa učenjem grčkog jezika tokom njihovog odlaska u Grčku, te je osnove savladala u naredna četiri mjeseca boravka u toj zemlji.

- Veliku pomoć sam imala zbog toga što sam pohađala državnu osnovnu školu u Grčkoj, što znači da su svi predmeti bili na grčkom jeziku. Što se tiče italijanskog jezika, može se reći da sam ga relativno brzo naučila - kaže Ivana.

Česte selidbe širom Evrope Ivani nisu predstavljale veliki problem, jer se ona lako uklapala u nove sredine i u novo društvo.

- Samim tim, brzo sam učila jezike, kako kroz školovanje, tako i kroz slobodno vrijeme sa drugarima. Loša strana ovakvog načina života su rastanci od dragih ljudi i navika u tim državama - ističe Ivana, koja trenutno pohađa jezičku gimnaziju u Sarajevu.

Sarajevo je odabrala nakon povratka njene porodice u BiH iz razloga što joj je preostao samo četvrti stepen srednjoškolskog obrazovanja da završi, pa je odluka pala na jezičku gimnaziju u glavnom gradu.

- Tražila sam isti ili približno sličan školski program kao onaj koji sam imala tokom školovanja u Italiji. Jedina jezička gimnazija koja mi je odgovarala bila je Prva gimnazija u Sarajevu - dodaje Ivana.

Nakon završetka srednje škole ima plan da školvanje nastavi na nekom od univerziteta u inostranstvu, te dodaje da iako ima već par ideja, još uvijek se nije odlučila gdje će to biti.