“Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi:
vječna zublja vječne pomrčine
nit’dogori, niti svjetlost gubi.”
(PETAR PETROVIĆ NjEGOŠ)
Jedan od najkrvavijih dana tokom bitke za odbranu granice Savezne Republike Jugoslavije sa Republikom Albanijom u predjelu Košara, koja je trajala od 9. aprila do 10. juna 1999. godine i odnijela živote 108 vojnika Vojske Jugoslavije, bio je Vaskrs 11. aprila 1999. godine. Taj dan je odnio živote osam mladih graničara Vojske Jugoslavije čijih se imena s pijetetom sjećamo: Ivana Vasojevića Jaguara – vodnika, Dragana Komarice – vodnika 1. klase i vojnika: Sima Popovića, Darka Bjelobrka, Ivana Bogosavljevića, Predraga Bogosavljevića, Milenka Božića i Radiše Ilića. Sa njima je stradao i pas graničar major Lister.
Simo Popović je bio naše gore list rođen 1. 1. 1977. godine u Plužinama gdje je završio osnovnu školu, a kasnije na odsluženju vojnog roka u Vojsci Jugoslavije bio osposobljen za dužnost graničara u koje su birani vojnici najboljih psihofizičkih sposobnosti u rangu specijalaca.
U ratnim dejstvima na KiM Simo Popović se borio u sastavu interventnog voda 53. graničnog bataljona VJ. Komandir toga voda, koji je tokom ratnih dejstava upućivan tamo gdje je bilo najteže, a čija je zona odgovornosti bio granični pojas između karaula „Košare“ i „Morina“, bio je naš gorostas iz Pljevalja – potporučnik Predrag Leovac koji će poginuti herojskom smrću samo tri dana kasnije.
Naime, vršeći borbeni zadatak odbrane granice sa Albanijom u predjelu Košara od silovitog napada udruženih snaga albanskih terorista, pripadnika Vojske Albanije, stranih plaćenika i NATO avijacije, koji je započeo 9. 4. 1999. godine artiljerijskim napadom na karaulu „Morina“ Dečani, Simo Popović je poginuo 11. 4. 1999. godine od neprijateljskog snajpera u ranim jutarnjim satima i bio prvi poginuli tog krvavog Vaskrsa.
U prisustvu rodbine, počasne jedinice VJ i komandanta 2. armije, predstavnika opštine Plužine i brojnih građana Plužina i šire, Simo Popović je sahranjen uz vojne počasti 16. 4. 1999. godine na groblju u Crkvičkom Polju, Plužine. Kasnije, u znak priznanja za pokazano junaštvo, njegov grob i porodicu obišli su komandat 3. armije i drugi visoki oficiri i vojnici VJ.
Posthumno je odlikovan Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbjednosti prvog stepena.
Na ovaj dan ponosa i tuge Udruženju boraca ratova od 1990. godine Crne Gore je čast i obaveza obnoviti sjećanje na junačko djelo mladih vojnika VJ – učesnika bitke za Košare, dostojnih Leonidinih Spartanaca sa Termopila. Simu Popoviću, neustrašivom ratniku iz slobodarske Pive, koji je uživao izuzetno visoko uvažavanje vojnik starješina i ratnih drugova i sa nepune 22. godine položio život u odbrani otadžbine, svakako je vječno mjesto uz skute Baja Pivljanina.
Slava im!
Autor: Radan Nikolić