Odlični rezultati jugoslovenske reprezentacije doprinijeli su tome da atmosfera pred Svjetsko prvenstvo bude užarena jer je nacija s nestrpljenjem očekivala prvo zlato.

- Bez obzira na određene teškoće u pripremama, na brigu i oprez, stigli smo do dana istine. Meni se činilo da je cjelokupna atmosfera, pogotovo u pogledu sportskog rezultata, već bila pregrijana. Gotovo da niko nije ni očekivao ništa drugo nego naše košarkaše na pobjedničkom postolju i prije nego što smo odigrali utakmice. Slavljeničke želje valjalo je pomalo sputavati. Na oprez smo svi upozoravali. I sam sam to činio, a i posebno ozbiljno nekoliko mjeseci prije početka prvenstva. Valja svugdje i na svakom mjestu računati sa oprezom i u javnost izlaziti sa odmjerenim izjavama, jer se uvijek ne dobije ono što se želi i očekuje. Sport je prepun takvih primjera. Prenaglašen pritisak na stručni štab i igrače može da bude poguban, upozorio sam na jednom od posljednjih radnih sastanaka u Ljubljani - izjavio je Savić.

Već 10. maja košarka se uselila u stanove i kuće, postala je za duži vremenski period dio porodične atmosfere, radost i veselje za sve.

- Pred podizanje startne zastavice u Organizacionom odboru Sarajeva, a pouzdano znam da je tako bilo u Splitu i Karlovcu, nismo osjećali nervozu ili bilo kakav oblik panike što se pred velike događaje često dešava. Osjećali smo se kao vrijedan domaćin koji je u porodici, pred važan događaj sve predvidio, sve primakao nadohvat ruke, vjerovao da će čeljad svoj dio posla obaviti besprijekorno i onda mirno očekivao goste. U našoj priči sportska “Skenderija” je blistala, reprezentacije SAD, Kube, Čehoslovačke i Australije doputovale su na vrijeme, službena lica bila su na svojim mjestima, a novinari već poslali prve izvještaje u kojima su pohvalno pisali o ambijentu i uslovima za rad. Kad je u predvečerje 10. maja Rato Dugonjić, u to vrijeme državni poslenik najvišeg autoriteta u BiH, oglasio takmičenje i zvanično otvorenim, igra je mogla da počne, a domaćin, organizator, gosti i publika da uživaju - istakao je Savić.

Malo je nedostajalo da dođe do incidenta između Kubanaca i Amerikanaca koji su bili smješteni u Sarajevu i igrali u istoj grupi. Razlog je netrpeljivost dvije strane koja nije popustila nakon američke vojne intervencije 1961. godine poznate pod imenom Zaliv svinja po mjestu gdje se taj događaj desio.

- U tri dana košarkaško takmičenje se odvijalo po već predviđenom redu. Čak i incident na utakmici između SAD i Kube efikasno smo prevazišli. U to vrijeme politički i državni odnosi između te dvije zemlje bili su zategnuti i na granici čestih incidenata. Bez njih nisu prolazila i sportska takmičenja. Varnica je zaiskrila od jednog kubanskog igrača (navodno zbog oštrog starta protivnika) i prenijela se na ekipu, službena lica i oveću grupu kubanskih navijača. Brzom intervencijom službenih lica i redara situacija je stavljena pod kontrolu i utakmica je mirno privedena kraju. Komesar takmičenja, ovlašćeno lice državne službe i ja iste večeri upozorili smo rukovodstva reprezentacija da u Sarajevu i Jugoslaviji takva vrsta ekscesa ne može proći - naglasio je Savić.

Preostali dio takmičenja protekao je u sportskom duhu, na zavidnom nivou kvaliteta košarkaške igre i na zadovoljstvo mnogobrojne publike.

- Na oproštaju od gostiju, jednih za Ljubljanu, a drugih za Skoplje svi su bili zahvalni i zadovoljni što su imali priliku da borave u našoj sredini i da upoznaju prilike u kojim živimo i ljude tople duše, kako mi je uz stisak ruke, valjda iskreno, izjavio vođa kubanske delegacije - zaključio je Savić.

Bez obećanja Titu

Savić je pojasnio da niko od igrača ili članova stručnog štaba nije dao obećanje predsjedniku Titu da će osvojiti zlatnu medalju.

- Nerijetko su se sportske stvari premještale u političke i išlo se čak dotle da se uspjeh vezivao za datu nam direktivu partije i navodno od nekog dato obećanje Titu. Riječ je o konstrukciji i vještoj manipulaciji. Košarkaši i košarkaški radnici, uostalom kao i drugi sportisti imali su razumijevanje i snažnu podršku države. Odgovorno tvrdim da sportistima Jugoslavije politika i država nisu propisivali obaveze pod “vi morate”. Ne sjećam se da je bilo kad i bilo koja odluka donesena pod pritiskom politike i države. Naš princip “košarka košarkašima” ljubomorno smo čuvali. Vjerovali smo u sebe i naše mogućnosti. U takvu našu orijentaciju vjerovali su i drugi, a političari i država su nas hrabrili i pomagali - rekao je Savić.