"Zadivićemo svetske kolute, bogove silne, kamoli ljude, zvezdama ćemo pomerit pute, suncima zasut seljenske stude, da u sve kute zore zarude, da od miline dusi polude”, stihovi su pjesme “Santa Maria della Salute” kojima je Laza Kostić srpsku književnost vinuo na visine podarivši joj najljepše stranice.

Laza Kostić, jedna od najneobičnijih, najistaknutijih i najobrazovanijih ličnosti srpske književnosti i kulture 19. vijeka, preminuo je prije 110 godina.

O njegovom životu i stvaralaštvu, raskidu prijateljstva sa Jovanom Jovanovićem Zmajem i mistifikovanoj ljubavi sa Lenkom Dunđerski za “Glas Srpske” govorio je profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja, koji je istakao da je Laza Kostić smatrao da je ljepota najznačajniji princip ljudske egzistencije, a načelo ukrštanja suprotnosti tvorački princip umjetničkog stvaralaštva.

- Isidora Sekulić je za Kostića napisala da je skroz naskroz dijalektički duh. Ne zaboravimo, na tragu ove tačne opservacije, da je sva svoja diskurzivna djela napisao u formi dijaloga. Mnogo toga je osobeno kod Kostića, bio je osoben i njegovao svoju osobenost, do mjere da je provocirao svoje savremenike, naročito neprikosnovene književne arbitre s kraja 19. i početka 20. vijeka Bogdana Popovića, Ljubomira Nedića i Jovana Skerlića - istakao je Pevulja.

Objasnio je da poeziju Laze Kostića odlikuju neuobičajene slike, neologizmi, kalamburi, paradoksi, sasvim osobeni vidovi metaforizacije i alegorizacije.

- Pjesma “Santa Maria della Salute” jedna je od dvije najljepše ljubavne pjesme srpske poezije. Pridružujem joj još Njegoševu “Noć skuplju vijeka”. Riječ je o čudesnim ostvarenjima. Ova pjesma se Kostiću dogodila, došla iz prošlosti, da zaliječi sve rane i da ga svrsta u najveće pjesnike srpskoga jezika, da taj jezik pjesnički posveti - naveo je Pevulja.

Istakao je da je pjesma čudesna svojom klasicističkom strogom organizacijom, disciplinom neuobičajenom za jednog romantičara.

- Čudesna je spajanjem nespojivog, mnoštvom motiva, moćnim sinkretizmom više stilskih formacija i pjesničkih žanrova, atmosferom, snagom svoga refrena, pokajničkim odnosom prema Bogomajci, te finalnim završetkom kakav se ne može uporediti ni sa jednom pjesmom ispjevanom na srpskom jeziku. Zatim, ukidanjem vremenskih granica, granica između svjetova, između sna i jave, srca i razuma - obrazložio je Pevulja.

Istakao je da je uz sve to, ona, kako je napisao znameniti kostićevac, umni Milan Kašanin, simfonija.

Na pomen Laze Kostića  i pjesme “Santa Maria della Salute” mnogi pomisle na pjesnikovu neostvarenu ljubav sa Lenkom Dunđerski, o kojoj su se decenijama ispredale priče. O velikom srpskom pjesniku i mladoj Lenki 2016. godine snimljen je film “Santa Maria della Salute”, u režiji Zdravka Šotre.

Prema riječima profesora Pevulje, priča između Laze Kostića i Lenke Dunđerski je mistifikovana, prenaglašena i dat joj je značaj koji nema uporišta u stvarnosti.

- On je predimenzioniran i u filmu koji pominjete, inače prilično simpatičnom, ali u znatnoj mjeri i netačnom, sa jednom ukupnom slikom kojom se iznevjeravaju fakta. Ljepota Lenke Dunđerski i njena prerana smrt uticale su na Kostića da u svoju najglasovitiju pjesmu uplete dva klasična romantičarska motiva: motiv idealne drage i motiv mrtve drage! Dakle, riječ je o pjesnikovoj imaginaciji, stvaralačkoj kreaciji, koja je svoje impulse dobila možda u stvarnosti, u konkretnoj ženi, ali vila iz znamenite pjesme svakako nije Lenka Dunđerski - ističe Pevulja.

Naglasio je da je poznato da je pjesnik u jednom pismu Nikoli Tesli predlagao velikom naučniku da se oženi zanosnom ljepoticom.

- Svijet umjetničkih djela ne treba poistovjećivati sa stvarnošću, sa impulsima kojima je on podstaknut, jer zapadamo u brojne opasnosti i interpretativne proizvoljnosti. Da je u pomenutom odnosu bilo nečeg neobičnog, kod Kostića je izgleda nemogućno bez neobičnosti, svjedoči i njegov dnevnik vođen na francuskom jeziku, koji je preveo Milan Kašanin - kazao je Pevulja.

Istakao je da je Kostić specifičan i po tome što je napisao  knjigu od pet stotina stranica o svome prijatelju, čuvenom pjesniku Jovanu Jovanoviću Zmaju.

- U toj obimnoj studiji, koja se najčešće pominje pod skraćenim nazivom kao “Knjiga o Zmaju”, Kostić je izvršio podjelu Zmajevih pjesama na one koje su autentične i koje je ispjevao daroviti i tanani lirik, i one koje je ispjevao Zmaj, koje su usiljene i umjetnički neuvjerljive. Taj njegov sud o dotadašnjem prijatelju, osporen u vrijeme pojave ove knjige, do danas se održao, jer se ispostavilo da je Kostić u procjeni Zmaja kao pjesnika uglavnom bio u pravu - rekao je Pevulja.

Objasnio je da je, nažalost, ova knjiga označila  kraj jednog višedecenijskog iskrenog prijateljstva između dva velika srpska pjesnika.

- Zmaj je odgovorio Kostiću pismom koje se završava sljedećim riječima: “Sram te bilo, bedniče jedan bedni!” - ispričao je Pevulja.

Kako je kazao, mnogostruk je značaj Laze Kostića za srpsku književnost, a njegov književno-istorijski status u okvirima nacionalne literature jedan od najzanimljivijih.

Laza Kostić je ostavio bogatu prepisku iza sebe, koja još uvijek nije u cjelosti publikovana, a živo je učestvovao u javnom i političkom životu svoga vremena.

Posebnost

Pevulja je naglasio da je Laza Kostić u svijesti našeg naroda ostao upamćen kao veliki pjesnik iz epohe romantizma.

- Kostić nije bio samo pjesnik, i po tome se on mnogo razlikuje od svojih romantičarskih pevidrugova. Bio je autor cijenjenih romantičarskih tragedija “Maksima Crnojevića”, “Uskokove ljube” i “Pere Segedinca”. Bio je prvi prevodilac Šekspira u srpskoj kulturi, organizator proslave tristogodišnjice rođenja velikog tragičara, prve velike kulturne manifestacije kod Srba u 19. vijeku. Prevodio je “Ilijadu”, bio izuzetan poznavalac helenske tradicije, autor filozofskih, estetičkih i književno-kritičkih tekstova, znalac brojnih jezika - naveo je Pevulja i dodao da je pored svega toga bio i novinar, pozorišni kritičar.