U klasičnoj sačekuši na putu Višegrad-Foča na Dan Republike Srpske 1999. godine ubijen je Dragan Gagović, trener Karate kluba "Sutjeska" iz Foče.

Tog dana Gagović se vraćao iz Srbije, na planinu Taru vodio je djecu na sedmodevni karate seminar.

U bijelom "golfu 2" zajedno s njim bilo je petoro djece, Boško Ivanović, Milica Đoković, Sonja Bijelović, Mihaela Marić, Jelena Pjano, svi starosti od 11 do 13 godina.

Kada su prešli most na Utiprači, "golf" je naišao na čelične "ježeve" i na njih je tad otvorena paljba u trouglu.

Gagović je bio toliko priseban da u posljednjim trenucima auto okreće ka desnoj strani puta kako ne bi završili u kanjonu Drine i svojim tijelom, još živ, pokriva Mihaelu Marić.

Iz prevrnutog vozila počeli su da se izvlače izbezumljeni mališani, čudom nepovrijeđeni, u koje su francuski vojnici uperili repetirane puške.

Sa podignutim rukama držani su šest sati na snijegu nakon čega su prebačeni u vojnu bazu Filipovići između Foče i Ustikoline.

Djeca su ispitivana i podvrgnuta maltretiranju do te mjere da su francuski vojni psiholozi pokušali da ih ubijede kako su sve sanjali.

Njihovi vojnici do danas nisu odgovarali za ovaj napad i zbog toga što su u opasnost doveli živote nevine djece.

Drugi trener karatea Vojislav Bodiroga, bio je u automobilu u pratnji.

Na mostu ih je zaustavio vojnik SFORA i objasnio im da ne mogu dalje jer se tamo love divlje svinje.

Tek kasnije naišao je na izrešetan bijeli "golf" i dijelove mozga svog prijatelja.

Ko su divlje svinje postalo mu je jasno kada je vidio dječije stvari okićene kuršumima, a na njegovo pitanje gdje je naša policija, dobio je odgovor:

'Njima ovdje nije mjesto."

Francuski mirovnjaci vele da su reagovali u krajnjoj nuždi jer je ratni načelnik fočanske policije i komandant posebnih policijskih jedinica MUP-a Republike Srpske predstavljao veliku prijetnju.

To je zlatnim slovima napisao Međunarodni sud u Hagu koji ga je optužio za...pa znate već za šta.

Za ratne zločine po komandnoj odgovornosti, odvođenje u logore i ubistva tzv. bošnjaka, silovanja tzv. muslimanki itd.

Na ovaj kalup ste slušali mnoge priče i gledali mnoge filmove o ratu u BiH i napamet naučili ko su tu loši momci.

Tako funkcioniše velika antisrpska medijska mašinerija.

Najmanje 50 dobro naoružanih francuskih pripadnika SFOR sa nekoliko kamiona i jednim helikopterom pratilo je Gagovićevo kretanje tog 9. januara.

Kada se automobil nakon pucnjave zaustavio, a djeca izvučena i odvedena u pritvor, francuski vojnici su Draganu iz blizine pištoljem pucali u potiljak i tako ga ubili.

Eh, ti nestašni Francuzi, u samoodbrani skinuše još jednu srpsku glavu 2.000 km daleko od kuće.

Njihovi preci su prije samo 80 godina dobili ideju da te Srbe spasu i svojim brodovima prebace na ostrvo Krf.

Takvi su ti naši vijekovni prijatelji Francuzi...

Obilato su u to vrijeme pomagali Srbe zajmovima i vojnom opremom, jer tako to rade prijatelji...

Mada su se tokom povlačenja naše vojske preko Albanije tiho držali stava da se mrtvacu ne može pomoći.

Po izbijanju srpske vojske na more, grčki kralj Konstantin, koji je bio veliki antisrbin, zabranio je ulazak srpske vojske na njenu teritoriju, a samim tim i prebacivanje našeg naroda na Krf.

Tek kada je ruski car Nikolaj oštro priprijetio da će sklopiti separatni mir sa Nijemcima, krenulo se sa prebacivanjem, ali ne u režiji Francuza već Italijana.

Bila je ovo najveća italijanska humanitarna intervencija u istoriji.

Italijanska mornarica je izvela preko 350 plovidbi i iz Albanije evakuisala blizu 300.000 srpskih vojnika, 20.000 austrijskih zarobljenika, 10.000 konja, hranu, materijal, zlato, naoružanje.

Italija je istupila iz Trojnog pakta kada je Austrougarska napala Srbiju i priključila se savezu Antanta.

Koji je na kraju pobijedio zahvaljujući, prije svega, Srbiji i Italiji.

Na veliku scenu tad stupaju Engleska i Francuska kojima ne odgovara da Italija bude glavna na Mediteranu.

Novim silama trebalo je da smisle priču o spasavanju srpske vojske.

Od tad pa sve do danas Srbi pjevaju pjesmu: "Kreće se lađa francuska."

Doduše, bilo je tu i francuskih lađa, ali one su uglavnom prebacivale Srbe na Solunski front.

Ali kad je trebalo spasavati Srbe, to su radili Italijani i niko drugi.

Oni Srbe nisu prebacivali odmah na Krf, već su mnogi prvo prebačeni u Italiju na liječenje pa tek onda na Krf.

Francuzi 1921. godine Beogradu ispostavljaju račun za pruženu pomoć tokom Velikog rata.

Srbi ostaju u šoku kada su čuli da Srbija treba Francuskoj platiti 1.163 miliona francuskih franaka i to u zlatu.

Tako su Francuzi od Srba duplo naplatili sve i jednu jedinu vojničku pertlu koju su im dali.

Spor se vodio do 1929. godine kada je odlučeno da je Srbija dužna Francuskoj uz kamatu 2.400 miliona franaka.

Presudu je donio, pogađate ko, Međunarodni sud u Hagu.

"Dok sam ja živ Francuska nikad neće ratovati protiv Srbije", izjavio je sredinom devedesetih predsjednik Fransoa Miteran.

I zaista je održao riječ, umro je 1996. godine.

Francuski vojnici su se tri godine kasnije na KiM spremali u svoj novi lov na divlje svinje, samo ovog puta pod nazivom KFOR.

Planirano je da to bude pravi safari na srpske glave.

Odmah u junu mjesecu te 1999. godine. naše sveštenstvo je tražilo da se svi manastiri na KiM stave pod zaštitu isključivo italijanskih vojnika.

Danas su samo Visoki Dečani pod zaštitom Italijana, a svi ostali manastiri imaju "zaštitu" samo redovne "kosovske" policije.

Već 24 godine kada manastirska bratija napušta manastir, to mora da najavi danima unaprijed kako bi vojnici napravili plan kretanja i uradili svu logistiku.

Zatim sami vojnici obezbjeđuju monahe i bez njih kretanje sveštenstva ne bi bilo moguće.

Nije rijedak slučaj da se mnogi italijanski vojnici koji završe službu na KiM ponovo vraćaju u posjetu Dečanima, često i sa cijelim porodicama.

Oni su jedini koji su uvijek ispoštovali običaj da se u manastir ne ulazi sa oružjem.

Pokojni mitropolit Amfilohije je 24. jula 2004. godine uručio Orden Svetog Save II stepena italijanskoj padobranskoj brigadi "Folgore",za naročiti doprinos u spasavanju naših svetinja na KiM.

U Italiji danas postoji "Društvo prijatelja manastira Visokih Dečana."

"Ima jedno dijete tamo", akcija je koja se sprovodi svake godine kad stotine naše djece završe u italijanskim porodicama gdje provedu nekoliko nedjelja sa svojim vršnjacima.

Gotovo sva srpska djeca sa KiM, koja su prvi put vidjela more, to je bilo italijansko more.

Ubistvo Dragana Gagovića ne treba puno da nas čudi, jer dželati samo izvršavaju naređenje...

Piše: Deki RS