U trebinjskom Sabornom hramu služen je četrdestodnevni pomen vladici Atanasiju Jevtiću, a parastos je služen i u paraklisu manastira Tvrdoš, gdje je episkop Atanasije sahranjen.

Vladika Zahumsko-hercegovački Dimitrije rekao je da blaženopočivši arhijereji Atanasije i Amfilofije i nisu mogli drugačije nego da budu sastradalnici u patnji i mučeništvu sa ostatkom čovječanstva.

Podsjetivši na njihove fotografije sa bolničkih postelja, vladika Dimitrije je kazao da su upravo mučenička i mjesta stradanja na neki način njihovo prirodno stanište, mjesta na kojima oni drugima najprirodnije izgledaju.

– Imali su istinski mučenički duh. I savješću i voljom su bili mučenici. I onda im je dao Bog da postradaju od ove muke i bola našeg vremena, od kojeg strada čitavo čovječanstvo. Prosto nisu mogli ostati po strani, da ne podijele taj bol i muku, da ni oni ne umru, ali i sa nadom u Boga i vaskrsenje, da svima nama pokažu da smrt nije zadnja riječ na ovoj zemlji. Zadnju riječ će reći vaskrsli Hristos kad dođe ponovo. I unijeće dah smisla, ljubavi i ljepote u naše tuge, besmisla i traganja – poručio je vladika Dimitrije.

Episkop diseldorfski Grigorije je podsjetio da je vladika  Atanasije obnovio eparhiju Zahumsko-hercegovačku I primorsku i crkvu u Hercegovini i da smo zato bez vladike Atanasija i mitropolita Amfilofija danas siročad, kojoj je život teži, a praznina velika i nenadoknadiva.

- Ti ljudi ne mogu da umru jer su živjeli sa Hristom, a Hristos je pobijedio smrt. Tako i mi danas slavimo život, iako smo tužni i osiromašeni. Uvijek slavimo život – istakao je vladika Grigorije.

On je predstavio i ovih dana objavljenu spomenicu episkopu Atanasiju, u kojoj je, kako kaže, sabran samo dio onoga što je o njemu rečeno i napisano, dodajući da će još mnogi o blaženopočivšem vladici govoriti i pisati, kao što će i mnogi umjetnici nadahnuti njim stvarati.