Akademski slikar Silvana Mirković Đurović iz Istočnog Sarajeva počela je da oslikava novoizgrađenu crkvu u Bjelosavljevićima, kod Sokoca, posvećnu Svetom velikomučeniku Prokopiju i planira da završi ovaj veliki posao za godinu i po.

Đurovićeva je dobila i blagoslov od Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma za živopisanje ovog hrama, na šta je posebno ponosna.

- Zahvalna sam, prije svega, Bogu i sveštenstvu Crkvene opštine Sokolac što sam imala sreću da baš meni bude povjeren ovaj veliki posao, koji prvi put radim samostalno. Trenutno oslikavam oltar - ističe za Srnu tridesettrogodišnja slikarka.

Silvana naglašava da oslikavanje ove crkve na Glasinačkom polju finansira porodica Ćajić iz zaseoka u blizini hrama, da joj, za sada, pomaže samo mlada akademska slikarka Ana Dobrilović sa Sokoca, te da vjeruje da će najkasnije za godinu i po završiti ovaj posao, na zadovoljstvo sveštenstva i vjernika.

Iako je prve ozbiljnije poteze četkicom napravila slikanjem ikona, prvo praktično znanje o ovom vidu stvaralaštva Silvana je stekla, kako ističe, kod velikog čovjeka i vrsnog umjetnika Radana Radojlovića iz Umjetničke radionice "Lazarus" iz Ćuprije.

On je sa grupom prijatelja radio živopis Crkve Svete Petke u kompleksu Srpskog vojničkog spomen-groblja Mali Zejtinlik na Sokocu.

- Kako sam sa roditeljima živjela u blizini Vojničkog spomen-groblja na Sokocu u meni se probudila želja da spoznam kako se radi živopis i ti ljudi su me objeručke prihvatili - prisjeća se Silvana.

Mladalačka radoznalost i želja da u slikarstvu uči sve što vidi, ponukali su je da se pridruži grupi "Lazarus" i sa njima, nakon oslikavanja crkve na Sokocu, krene dalje širom Srbije.

- Velika mi je čast što sam učila od tog izuzetnog čovjeka i što sam smogla hrabrosti da preuzmem na sebe ovoliku obavezu da oslikam površinu od 314 metara kvadratnih u crkvi u Bjelosavljevićima - navodi Silvana.

Đurovićeva podsjeća da se prvi put sa svijetom ikonopisa susrela poslije prvog razreda gimnazije, kada je upoznala samoukog umetnika Dragana Milinkovića Kona iz Užica, koji je radio ikone u manastiru Dobrun, kod Višegrada.

- Uz njegovu pomoć uradila sam svoju prvu ikonu Gospoda Isusa Hrista, za koju mi je otac obezbijedio materijal i poklonila je mami za rođendan - ističe Silvana.

Potom su uslijedili i drugi radovi, sve do dolaska na Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju, kada je otkrila drugačiji svijet likovnog izraza i nadahnuća.

- Na trećoj godini Akademije izabrala sam grafički smjer, ali, eto, subinski i stvaralački put me opet naveo da se vratim ikonama i freskama - priča Đurovićeva.

Nakon završetka studija, vratila se na Sokolac, gdje žive njeni roditelji, ali nije pala u iskušenje da radi bilo šta, već je, kako kaže, slikala za svoju dušu i čekala šansu da radi ono što voli.

Mlada slikarka je uradila dvije freske sa spoljašnje strane na ulaznim vratima Manastira Presvete Bogorodice u Knežini i dobila sve pohvale, što joj je dalo snage da se, uz bavljenje drugim likovnim izrazima, malo više posveti i oslikavanju hramova i ikonopisom.

Danas radi kao profesor likovne kulture u Osnovnoj školi "Petar Petrović Njegoš" u Istočnom Sarajevu i u slobodno vrijeme dolazi na Sokolac da nastavi živopis hrama u selu Bjelosavljevići.

Za sada, kaže, oslikavanje ide sporije jer mora da uskladi porodične obaveze, te da se dobro organizuje kao majka, supruga i profesorka u školi da bi se što duže posvetila živopisanju Crkve Svetog velikomučenika Prokopija.

Silvana bi voljela da joj se u ovom poslu pridruže kolege kako bi živopis u hramu u srcu Glasinačkog polja što skorije bio završen.

Izgradnja crkve u Bjelosavljevićima na lokalitetu Crkvine, udaljenom od Sokoca oko pet kilometara, u blizini magistralnog puta Istočno Sarajevo - Podromanija-Višegrad, počela je 30. avgusta 2018. godine.

Sagrađena je u blizini nekropole sa više od 350 stećaka i ostatka temelja crkve iz srednjeg vijeka, koje su arheolozi otkrili 2013. godine, tragajući za ostacima Crkve na Glasincu, koja se pominje u dubrovačkim spisima.