Mnoge generacije Gimnazije, odnosno Srednje škole Sokolac, proste 1997. godine obilježile su svoje jubileje maturskih večeri. Bile su to večeri drugarstva, pjesme, igre i veselja, ali i podsjećanja na daleke školske dane i ljubavi đačke.

A kako je na malom prostoru teško nešto napisati, a još teže opisati period od daleke 1961. godine do danas i pomenuti svaku od trideset i dvije generacije, moramo bar naglasiti da su to generacije znanja i sporta, ali i generacije zvanja i otadžbinskog rata.

Teški dani su prošli i svim budućim generacijama i maturantima želimo da i oni budu ponos ovog grada da svoje maturske večeri slave u miru. U onim teškim ratnim godinama samo su završni razredi skromno obilježavali i polagali svoje ispite zrelosti, pa zato je ova godina bila jubilarna za mnoge generacije sokolačkih maturanata.

Ukratko, sokolačko srednje školstvo prošlo je kroz četiri perioda koji se podudaraju sa proteklim decenijama od osnivanja do današnjih dana, školujući gimnazijalce, ekonomske tehničare, elektro, drvnu, mašinsku i metalsku struku, te neka nametnuta zanimanja kroz usmjereno obrazovanje.

Rado bi sve te periode opisali, ali ovom prilikom da ih samo pomenemo:

Prvi period (60-tih godina), karakterističan je po nedostatku školskog prostora i nastavničkog kadra. Pojedinim generacijama, predavao je, na primjer, samo jedan nastavnik u četiri godine školovanja, tako da je praktično bilo nastavnika koliko i maturanata. Ali ni to nije bila prepreka da i preko 95% maturanata nastavi, završi i stekne višu ili visoku stručnu spremu. To su bile i generacije sporta u prvom redu atletike, rukometa i skijanja.

Drugi period (70-tih godina) bio je period ustaljenog nastavničkog kadra i izgradnje novog školskog objekta, ali nažalost i ovog puta bez fiskulturne sale.

Treći period (80-tih godina) je period ukidanja gimnazije i uvođenje usmjerenog obrazovanja. Mnogi su to odobravali i likovali što je ukinuta „elitna škola“, (kamo sreće da su sve bile ,,elitne“). To se nije odrazilo samo na znanje, nego je u tom periodu i sport ,,zamro“.

Četvrti period (90-tih godina) je period ponovnog uvođenja gimnazije, ali nažalost i ratni period, tako da je Srednja škola Sokolac ponovo došla u veoma tešku situaciju, a u prvom redu ponovo je suočena sa nedostatkom nastavničkog kadra iako je sama dala toliko profesora i inženjera da bi se moglo ,,podmiriti pet škola“.

Ali uprkos svemu sokolački maturanti mogu se ponositi onim znanjem, onim drugarstvom, onim sportskim rezultatima, ali i onim stečenim zvanjima kroz dalje školovanje. To najbolje potvrđuje veliki broj stručnjaka svih zanimanja (inženjera, profesora i nastavnika, ekonomista, pravnika, doktora, politikologa, novinara, vojskovođa i umjetnika, magistara i doktora nauke i đenerala), odnosno sportista svih grana u mnogim klubovima širom bivše Jugoslavije.

Ne možemo zaboraviti ni one koji su završili neka od stručnih zanimanja i koji su dali puni doprinos u razvoju ovog kraja, a pogotovo nesmijemo zaboraviti sve one maturante koji dadoše živote i koji proliše svoju krv za Republiku Srpsku.

Teško je bilo na časovima prozivanja ove godine i kada je za mnoge rečeno „opravdano odsutan“. Još je teže bilo davati riječi utjehe onima čiji su sinovi položili svoje živote za Republiku Srpsku, a smogli snage da dođu na prozivku i da vide staro društvo.

Imajući sve ovo u vidu svim maturantima Gimnazije i Srednje škole Sokolac želimo da se još dugo, dugo okupljaju, a novim generacijama želimo da što prije nastupi peti period (ne čekajući da to bude dvijehiljadita godina), period prosperiteta i još većih uspjeha sokolačkih maturanata.

Tekst: Milivoje Janković, Sokolačke informativne novine broj 33-34 (maj-jun 1997.)