Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“ već punih 15 godina aktivno radi sa jednim jasnim ciljem i vizijom, a to je da oni Srbi koji mogu i imaju materijalna sredstva pomognu onim drugim Srbima, kojima je pomoć potrebna.

Ideja o osnivanju organizacije „Srbi za Srbe“ nastala je kao ideja Srba iz dijaspore da pomognu srpske porodice širom svijeta, prvenstveno Balkana, posebno onima koji spadaju u kategoriju socijalno-ugroženih i koje imaju mnogo djece.

Generalni sekretar HO „Srbi za Srbe“ Saša Vignjević u intervjuu za portal Katera kaže da ova organizacija ima registrovane ogranke u deset zemalja svijeta, a jedan od ogranaka funkcioniše na prostoru Republike Srpske, gdje je do sada realizovan veliki broj humanitarnih akcija.

Kako je pokrenuta cjelokupna priča vezana za organizaciju „Srbi za Srbe“ i kako ste se Vi priključili istoj?

Saša Vignjević: Humanitarna organizacija Srbi za Srbe je nastala 2005. godine prevashodno kao ideja naših ljudi iz dijaspore da se sa konkretnom pomoći pomažu socijalno-ugrožene porodice širom Balkana, a koje imaju mnogo djece. Ideja se razvila putem tada popularnog internet foruma na stranici „Serbian Cafe”. Za one mlađe koji vjerovatno ne znaju, internet forumi su preteča današnjih društvenim mreža na kojima su se ljudi okupljali i diskutovali o raznim temama. Ideja koja se održala do danas i koja vodi i drži organizaciju na okupu je da svi pređemo sa riječi na djela i da se sa pomoći višedjetnim porodicama na jedini mogući način suprotstavimo „bijeloj kugi”.

Foto: Srbi za Srbe

Nakon nekoliko uspješno provedenih akcija, organizacija je i formalno registrovana prvo u Srbiji, a zatim su uslijedile i registracije u ostalim zemljama tako da danas organizacija ima zvanično registrovane ogranke u deset zemalja i to: u Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori, SAD, Kanadi, Njemačkoj, Švajcarskoj, Austriji, Švedskoj i Norveškoj, a donacije su tokom 2019. godine stigle iz preko 50 zemalja širom svijeta.

Ja sam, kao i velika većina naših članova i donatora, prvo počeo da pratim aktivnosti Organizacije i povremeno doniram sredstva, da bi preko poznanstava stupio u kontakt sa ekipom koja je vodila organizaciju u to vrijeme i koja mi se javila kada je dolazila da realizuje jednu akciju u Prijedoru, u kojem živim.

I do dandanas ta akcija i porodica Marjanović koju smo pomogli i koja ima desetoro djece je ostala u posebnom sjećanju svih koji su učestvovali u akciji, a trudili smo se i da sa porodicom održimo kontakt i godinama posle.

Nakon te akcije, veliki broj Prijedorčana se priključio radu organizacije i počeo sa organizovanjem prvih humanitarnih događaja u tom gradu. Kako su se akcije nizale uključivao se sve veći broj ljudi, pa je Prijedor postao i ostao jedan od većih „bastiona” Organizacije u Republici Srpskoj.

Danas, deset godina posle te akcije i deset godina posle zvaničnog registrovanja Organizacije u Republici Srpskoj možemo da se pohvalimo da imamo volontere u blizu 30 gradova u Republici Srpskoj i BiH.

Foto: Srbi za Srbe

Kako su izgledali prvi počeci rada i funkcionisanja organizacije?

Saša Vignjević: Ono što je sigurno je da kroz čitavu istoriju srpski narod prate ratovi i migracije i da sigurno nema perioda koji je bio lak. Dodatno, u našem narodu su konstantno prisutne podjele po svim osnovama, pa je i pomisao da se Srbe okupe oko jedne ideje nezamisliva, što se odražava na sve segmete društva, pa tako i na humanitarni rad. Ipak, uspjeli smo marljivim radom da dopremo do velikog broja ljudi i danas imamo oko 40.000 redovnih donatora iz preko 50 zemalja.

Sigurno će se taj broj uvećavati u godinama koje dolaze, a deviza kojom se vodimo je da nam ne treba milion maraka ili evra ili dolara, već milion ljudi i da te ljude pokušamo da pridobijemo za zajedničku ideju.

Za naš dosadašnji rad veoma je bitan kurs i djelokrug pomoći porodicama koji smo zauzeli odmah na početku rada. Prvobitna ideja sa kojom smo krenuli je pomoć porodicama koje imaju petoro i više djece. Kako su donacije tokom godina rasle otvarale su se i mogućnosti da pomažemo i porodice koje imaju manje djece, tako da je najniži kriterijum koji danas držimo uglavnom pomoć porodicama koje imaju četvoro djece ili pak troje djece ali kod kojih je samohrani roditelj ili posebno teška situacija. Izuzetak predstavljaju porodice koje žive na teritoriji Kosova i Metohije, Sjeverne Makedonije, Federacije BiH i Krajine i koje su često bezbjedonosno ugrožene i/ili lišene velikog broja prava i pomoći.

Kao i svaki početak i naš je bio težak, a za ovih 15 godina rada prešli smo put od pomoći nekoliko porodica godišnje do više od 200 porodica godišnje koliko je pomognuto tokom 2018., 2019. i 2020. godine. Za sve je potrebno strpljenje i istrajnost, a nećemo pogriješiti ukoliko kažemo da smo po našim mjerilima još uvijek na samom početku i da smo tek „zagrebali površinu”.

Potrebe za pomoći, kao i naša saznanja o ugroženim porodicama rastu svakog dana, a sigurno je da bismo voljeli da u naš djelokrug pomoći uključimo i ostale socijalne kategorije kojima je pomoć neophodna, ali je zbog nedostatka sredstava i potrebne logistike to još uvijek nemoguće.

"Jedna velika porodica" /Foto: Srbi za Srbe

Koliko ljudi djeluje u sastavu organizacije „Srbi za Srbe“ u Republici Srpskoj i kakvu saradnju imate sa ostalim predstavnicima humanitarnih organizacija?

Saša Vignjević: U Republici Srpskoj i BiH imamo nekoliko stotina volontera u blizu 30 gradova, a procjena je da naš rad podržava oko 5.000 ljudi. Sve akcije pomoći porodicama i prikupljanja sredstava za Organizaciju koordiniraju tri zaposlena radnika, a ponosni smo i na činjenicu da smo uspjeli okupiti i za našu ideju pridobiti više od 500 privrednika, te mnoge institucije, posebno jedinice lokalne samouprave – gradove i opštine od kojih takođe dobijamo značajnu podršku.

Takođe, nadamo se da ćemo do kraja godine da realizujemo i dva strateški važna projekta za Organizaciju, a to je otvaranje humanitarnog butika u Banjaluci kao i kancelarije u Prijedoru koje bi ubuduće trebale značajno da doprinesu našem radu.

Tokom svih ovih godina sretali smo se sa velikim brojem humanitarnih organizacija i institucija sa kojima smo ostvarivali saradnju i poznanstva, te zajednički realizovali veliki broj akcija. Posebno bismo istakli pomoć Centra za socijalni rad i Udruženja 4+ koje djeluju na teritoriji čitave Republike Srpske, kao i Srbskog sabranja Baštionik iz Banjaluke.

Ništa manju saradnju imamo i sa sveštenstvom i monaštvom Srpske Pravoslavne Crkve koji su nam uvijek izlazili u susret.

Koliko ste do sada pomogli porodica u Republici Srpskoj i koje biste izdvojili kao najteže ili za koje ste uložili najviše napora i vremena da im pomognete?

Saša Vignjević: U sklopu redovnih akcija pomoći porodicama u Republici Srpskoj i BiH pomogli smo do sada 170 porodica, dok smo u izdvojenim akcijama kao što je bila Borba protiv poplava tokom 2014. godine, kao i Borba protiv korone koju smo realizovali 2020. godine pomogli više od 300 porodica.

Bilo je mnogo potresnih i teških situacija, akcija za koje smo, u pojedinim trenucima, mislili da nećemo uspjeti da ih privedemo kraju, ali smo, Bogu hvala, uspjevali. Meni iskreno najteža, bila je akcija pomoći porodici Gačić iz mjesta Marini koje se nalazi tridesetak kilometara od Prijedora, koja je od prve posjete porodici da useljenja porodice u kuću, potrajala bezmalo tri godine. Zaista smo odahnuli kada je sve bilo završeno.

Foto: Srbi za Srbe

Koliko vam znači kada učinite jedno dobro djelo, kada pomognete nekome i kada uspijete u svojoj namjeri i ispunite zacrtani cilj?

Saša Vignjević: Činjenje dobrih djela prevashodno nas je i okupilo, jer je poseban osjećaj pomoći nekome. Malo je situacija koje čovjeka duhovno i emotivno mogu ispuniti kao kada nekome pružite bratsku ruku i pomognete mu da „stane na noge”.

Takođe, djela milosrđa jesu jedna od osnovnih hrišćanskih načela, a zadužbinarstvo je duboko ukorijenjeno u našem narodu i zato sve naše akcije pomoći posmatramo kao svojevrsne zadužbine koje smo izgradili.

Da li su socijalno-ugroženi zanemareni od strane države ili je država nemoćna da im dovoljno pomogne?

Saša Vignjević: Socijalna ugroženost i siromaštvo su fenomeni sa kojim se bore i najrazvijenije države svijeta. Ipak, mjerilo svakog civilizovanog društva je da se potrudi da ti procenti budu što manji, tako da je potrebno da se ova borba protiv siromaštva što više institucionalizuje kako bismo imali sigurnost da će iza pomoći koje pružaju pojedinci i organizacije stajati cjelovito rješenje koje jedino država može da pruži.

Smatramo da fokus čitavog društva treba da bude na širenju bratoljublja kako bismo stvorili „lanac dobročinstva”,  koji bi povezao ljude kojima je potrebna pomoć sa onima koji su željni da tu pomoć pruže. Mi smo tu jedni zbog drugih i jedni drugima smo ispit i mjerilo kakvi smo zapravo ljudi.

Što se tiče evidencije koju mi posjedujemo, a u kojoj se trenutno nalazi više od 800 porodica, oko 170 ih je iz Republike Srpske i BiH. Nažalost, baza podataka se mnogo brže puni nego što uspijevamo da pomognemo porodica.

Ovdje, prije svega, govorimo o porodicama koje su trenutno naša ciljna grupa. Spuštanjem kriterijuma na porodice koje imaju manje djece, te druge porodice i pojedince koji potrebuju pomoć, ovaj broj bi se povećao mnogostruko i to samo po podacima koje mi posjedujemo.

Iako smo svi potreseni kada vidimo djecu za koja se sakupljaju sredstva za liječenje, kada vidimo ratne vojne invalide koje muče najosnovnija egizistencijalna pitanja, ostarjele i napuštene koje žive u lošim uslovima, trenutno zbog ograničenih sredstava i prevelikog broja porodica na čekanju nismo u mogućnosti da pozitivno odgovaramo na njihove zahtjeve.

Iskoristili bismo priliku da i ovim putem pozovemo sve ljude dobrog srca da se uključe u humanitarni rad i pomoć drugima.

Pozovi 17763 i pomozi organizaciju "Srbi za Srbe" /foto: Srbi za Srbe

Kakve su trenutne vaše aktivnosti kada je u pitanju pomoć ugroženima u Republici Srpskoj i šta vas to očekuje u toku ove godine da realizujete?

Saša Vignjević: Kao i većinu ljudi i nas je situacija izazvana virusom COVID-19 poremetila i natjerala da primjenjujemo druge metode rada. Posebno se to ogledalo u smanjenom prilivu sredstava u prvih šest mjeseci tekuće godine i trenutno ograničenoj pomoći porodicama. Najvažnije je da nismo stali sa radom pa će i ove godine značajna pomoć da stigne do petnaestak porodica.

Zbog ograničenog broja okupljanja ljudi i zabrana manifestacija, najveći udar osjetio se nedostatkom turnira Trojka iz bloka, na kojima u Republici Srpskoj prikupljamo navjeći dio sresdstava.

Uprkos nedostatku događaja, moramo da kažemo da se višestruko povećao broj donacija putem internet kampanja i humanitarnog telefonskog broja, kao i ljudi koji podržavaju naš rad, pa se nadamo se da ćemo uspjeti do kraja godine da nadmašimo prethodnu po ukupnom iznosu prikupljenih sredstava i isporučene pomoći. Ipak ostaje žal što smo dio projekata započetih u ovoj godini morali da prebacimo za narednu.

Za kraj, pozvaćemo i Vaše čitaoce da ovim putem pomognu rad Humanitarne organizacije Srbi za Srbe. Najjednostavniji način je poziv na humanitarni broj: 17763 koji je otvoren u svim fiksnim i mobilnim mrežama u BiH.

Nema predaje!

Razgovarao: Miljan Rašević