Nedjelja, 30. oktobar 2011. godine. Četvoro zaljubljenika u paraglajding iz Slovenije, odlučili su da polete sa južnih obronaka Jahorine, sa vrha Košuta, da jedre padobranom i da još jednom prožive svoj san o letenju.

Ni slutili nisu da će sve krenuti po zlu. Nisu bili obavješteni o stanju terena na olimpijskoj planini niti da to mjesto nije ono sa kojeg se obavljaju uspješni paraglajder letovi, ali sve četvoro prizemljili su se u - minsko polje!

U poslijepodnevnim časovima deminerskom timu Uprave civilne zaštite Republike Srpske na Palama stiže hitan poziv: na lokalitetu Košuta na Jahorini slovenački paraglajderista Simon Vogrinec sletio je u minsko polje, na minu, teško je povrijeđen, još troje državljana Slovenije, nepovrijeđenih, zarobljeni su u minskom polju.

Hrabri demineri odmah kreću u akciju. Vođa tima je Srđan Šehovac, a u njemu su još Srđan Hrnjaković, Zdravko Lazić, Boban Mitrović i Ljubiša Golić, kao i medicinar Milijana Gluhović.

- Kada želja i nada nadjačaju strah dešavaju se čuda - kaže za "Novosti" hrabri Srđan Šehovac dok, ravno 11 godina kasnije, razgovara o podvigu koji su on i tim koji je predvodio učinili pretposljednjeg dana oktobra 2011. godine na Jahorini.

 Ljubiša Golić, Srđan Hrnjaković, Zdravko Lazić i Srđan Šehovac, Foto: Novosti/Privatna arhiva

To nedjeljno jutro, kako dodaje, ničim nije ukazivalo da će dan koji je počinjao biti jedan od najdramatičnijih u životima tima deminera Republike Srpske i da će tog dana obaviti jednu od najtežih operacija izvlačenja ljudi iz minskog polja.

- Kada smo dobili poziv, istog momenta smo krenuli ka Jahorini. Baš u tom periodu tunel u Bulozima je bio zatvoren, a nama je svaki minut bio važan. Čovjeku koji ga je obezbjeđivao objasnili smo šta se dešava i koliko je situacija ozbiljna. Pustio nas je odmah da prođemo kroz tunel, svjestan da bi nam obilaznica oduzela previše dragocjenog vremena - sjeća se sagovornik "Novosti".

Spasavanje Simona Vogrineca, Foto: SRNA

Prisjeća se da je situacija po dolasku na mjesto nesreće bila više nego dramatična.

- Na mjestu nesreće odmah smo shvatili da je teren izuzetno nepristupačan i da je znatno udaljen od putne komunikacije i skijaških terena Olimpijskog centra "Jahorina". Tri čovjeka su preplašena, nepomično stajala u minskom polju, ali na sreću nisu bili povrijeđeni, dok je četvrti, Simon Vogrinec, odmah smo vidjeli, teško povrijeđen, ležao niže, na jako nepristupačnom mjestu - priča Šehovac.

Dodaje i da je povrijeđeni dozivao u pomoć, što je bilo ohrabrenje i značilo je da je još bio u svjesnom stanju. Ali, sve je izgledalo kao u najstrašnijem filmu.

- Akcija deminiranja i pravljenja radne staze je potrajala, zbog strmine i nezgodne konfiguracije terena. Iako dobro uvježbani, morali smo da idemo oprezno, metar po metar, ali mi smo imali samo jednu misao vodilju: spasti živote tih mladih ljudi. Do trojice nepovrijeđenih stigli smo poslije sat vremena. Njih je ubrzo izvukao helikopter, dok do teško povrijeđenog Simona još nije bilo moguće doći - priča Šehovac.

Foto: Arhiva "Novosti"

Da sve bude gore po ovu grupu hrabrih deminera, mrak je uveliko počeo da pada i sve teže je bilo raditi po opasnom terenu. Iz mraka se, priča sagovornik "Novosti", moglo čuti samo zapomaganje nesrećnog Simona.

- Ali, u jednom trenutku on je prestao da doziva u pomoć. Bili smo očajni, pomislili smo da smo ga izgubili. Noć je već stigla, a u to doba dana nije bezbjedno ni za nas da budemo u minskom polju. Želja da spasemo čovjeka, ipak je nadjačala i pobijedila dozu straha zbog rada u noćnim uslovima - prisjeća se Šehovac.

Kada su konačno uspjeli da se spuste do Simona, on više nije bio u svjesnom stanju.

- Izgubio je mnogo krvi. Vidjeli smo da su povrede na njegovim nogama izuzetno teške, ali, što je bilo najvažnije, bio je živ. Odahnuli smo. Pripadnici Gorske službe spasavanja "Jahorina" i Civilne zaštite Republike Srpske uspjeli su da mu pruže prvu pomoć i izvuku ga na bezbjedno - kaže Šehovac.

Simon je potom sanitetom Doma zdravlja Pale transportovan do helikoptera Eufora koji ga je prebacio u Sarajevo na dalje liječenje. Zahvaljujući požrtvovanosti deminera Republike Srpske, nesrećni čovjek ostao je živ. Za njegove noge, nažalost, nije bilo spasa. Zbog teških povreda morale su da budu amputirane.

Šehovac kaže da im je ubrzo stigla vijest da je Simon preživio i da ljekari kažu da ima velike šanse da ostane živ što je bila najveća nagrada koju su tih dana mogli da dobiju. Bili su ponosni što su uspješno učestvovali u akciji njegovog spasavanja. Dodaje i da im je ta akcija na neki način obilježila karijeru.

- Posao deminera je takav da uvijek idete u neizvjesnost, uvijek ste pred nekim izazovima, ali, to spasavanje Simona Vogrineca, ipak je ostavilo dubok trag u srcima cijelog našeg tima - kaže Srđan Šehovac.

Evakuisane Slovence do bolnica prebacivali pripadnici Gorske službe spasavanja, Foto: SRNA

Bez dvojbe, jednoglasnom odlukom specijalnog žirija "Večernjih novosti", hrabri demineri Republike Srpske, nagrađeni su zlatnom plaketom za kolektivni podvig u 2011, u njihovoj tradicionalnoj akciji "Najplemenitiji podvig godine".

Sagovornik "Novosti" kaže da se sa Simonom poslije spasavanja nikada nisu čuli, ali su u novinama pročitali da je hrabro nastavio sa životom.

- On je tada izgubio noge, ali ga to nije spriječilo da nastavi da živi kvalitetno. E, baš to je naš najveći uspjeh - ponosno govori Šehovac.

Hrabri tim je, potvrđuje Srđan Šehovac i dan-danas na okupu. Nastavili su misiju spasavanja života i čišćenja Republike Srpske od mina, ali svakog 30. oktobra sjete se te nedjelje iz 2011. Jer se, kako kaže, spasavanje četiri života u istom danu, nikad ne zaboravlja.

- Srđan, Zdravko, Boban, Ljubiša i ja još, hvala Bogu, radimo. Iz tima je samo naša draga medicinarka Milijana Gluhović otišla u penziju - kaže Šehovac.

Pod minama 200 kvadratnih KM

U Republici Srpskoj, kazali su ovi podvižnici, pod minama je još 200 kvadratnih kilometara, a čišćenje dodatno otežava nepristupačni teren, jer je veliki dio te površine prekriven gustom šumom. Poslije građanskog rata u BiH, od mina, kasetne municije i zaostalih eksplozivnih sredstava stradalo je 1.770 osoba, od kojih je 620 poginulo. Stradala su i 134 deminera, a od njih 53 smrtno.

"Novosti" nam učinile čast

Nakon što su se vratili sa terena, razgovoru sa vođom njihovog tima pridružili su se i Srđan Hrnjaković, Zdravko Lazić i Ljubiša Golić. Svima im je bilo žao što je njihov kolega Boban Mitrović bio na godišnjem odmoru.

- Evo, poslije punih 11 godina, "Novosti" su opet sa nama, a Boban nije tu... - govore nam gotovo u istom trenutku. - Veliku su nam čast učinile "Večernje novosti". Pamtimo još dodjelu plaketa u Skupštini grada Beograda. Bila je to besprijekorno organizovana, uzvišena svečanost. Bila smo izuzetno počastvovani što smo dio nje.

Piše: Mariana Regoje