Manastir Žitomislić, najzapadnije duhovno i kulturno središte Srba u Hercegovini, zadužbina je čuvene porodice Miloradović. Iako više puta razarana, svetinja je uspjela da sačuva neprocjenjivo blago - crkvene knjige i druge poklone Carske Rusije. Dragocjenosti koje su donijeli grof Mihailo Miloradović i njegov brat Gavrilo uskoro će biti predstavljene svima.

- Biće izloženo sve, svi artefakti koje je Rusija darivala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Predstavnici Ruskog doma su došli ovdje i bili oduševljeni, naročito našim muzejem i rukopisnim knjigama. Imamo pet rukopisnih i jednu rano štampanu knjigu. Dvije su darovi ruskog cara, to ih je oduševilo. I knjige će biti izložene u Beogradu.

Ovo za Sputnjik kaže iguman Žitomislića, otac Danilo, i najavljuje sljedeću temu manifestacije "Dani Ermitaža u Srbiji".

Ko je i kada podigao hram manastira koji čuva blago nije moguće tvrditi sa sigurnošću, ali se zna da su ga polovinom 16. vijeka obnovila braća iz vlastelinske porodice Miloradović - Hrabren.

Vojvoda Stjepan Miloradović pominje se još 1416. godine. Miloradovići podižu i tri nove zadužbine, crkvu u Ošanićima kod Stoca, crkvu u Klepcima, crkvu na Trebinju.

Od ruskog cara za narod Hercegovine

U 17. vijeku dio porodice se seli u Carsku Rusiju, Gavrilo, Aleksandar i Mihailo, general koji se istakao u ratovima s Turcima i Napoleonom, čuveni grof i gubernator Petrograda. Godine 1707. Mihailo i Gavrilo u zadužbinu donose darove Petra Velikog.

- Dvije vrijedne crkvene knjige trenutno su na restauraciji, a dvije su već osvežene i konzervirane u Patrijaršijskom arhivu. Najstarija rukopisna knjiga iz 14. vijeka je Minej za septembar, a najstarija rano štampana knjiga Pentikostar koji je dar ruskog cara. Ona je veoma važna iz još jednog razloga, ima potpis patrijarha Arsenija Čarnojevića koji je posjetio manastir Žitomislić“.

Više puta rušenom i paljenom manastiru posljednji rat je donio najveće razaranje. Žitomislić je bio srušen bukvalno do temelja. Kamen na kamenu nije ostao, ali je ostao, njime se ponovo gradilo.

- Obnovljen je potpuno isti kao što je bio, od istog materijala, čak istom tehnologijom gradnje. Arhitekte i istoričari umjetnosti su se potrudili da manastir zaista bude onakav kakav je bio. Jednom rječju, ponovo je presložen u svoj prvobitni izgled - objašnjava iguman.

Vrijedna zbirka ikona

Sve je isto, samo što Žitomislić sada ima riznicu, Muzej koji u najboljim uslovima čuva blago, njegov dio. Otac Danilo kaže da je nemoguće zamisliti šta bi sve od dragocjenosti manastir imao, da nije na ovako trusnom području toliko puta razaran i pljačkan.

- U Drugom svjetskom ratu njemačka vojska se uselila u veliki konak, tu je izgorjela arhiva i biblioteka, možete misliti šta je sve nestalo u tom periodu. Ali i dalje je ovo jedna od tri najznačajnije zbirke ikona i umjetnina u Bosni i Hercegovini. Imamo jako vrijedne ikone nastale između 16. do 19. vijeka“.

Žitomislić čuva više vrijednih knjiga, a dvije su poklon ruskog cara Petra Velikog (Sputnik/Dejan Simić)

Bez daha ostavljaju radovi Georgija Mitrofanovića i prepoznatljive, jedinstvene ikone majstora Radula. Pored srpskih autora, riznica Žitomislića čuva i ikone italo - kritske škole, ali i one koje otkrivaju veze manastira sa Svetom Gorom i Rusijom.

- Imamo ikonu koju je najvjerovatnije radio Andrej Ricos, iščekujemo, treba da stigne i pisani dokument, da s ponosom možemo da kažemo da je to jedna od četiri ikone Andreja Ricosa. One donijete iz Rusije svjedoče o svijesti tadašnjih monaha. I obrazovanju, rukopisna knjiga iz 14. vijeka svjedoči da su se i u pređašnjem manastiru, prije 16. vijeka, monasi bavili pisanjem. Ikone su donijete i sa Svete Gore. Imali su s njom dobre odnose. Sve što je iz Rusije stiglo je zahvaljujući Miloradovićima, ali bratji koja je sa Carskom Rusijom stvarala kontakte“.

Mučenici Žitomislića na ruskom oltaru

Pored krsne slave, Žitomislić ima još jedna važan praznik posvećen Žitomislićkim mučenicima, bratstvu koje je postradalo u Drugom svjetskom ratu. Po formiranju NDH pozvani su da se jave u mjesni ured, iguman Konstantin, koji je imao 26 godina, šestorica monaha i iskušenika i jedan monah koji se tu našao u gostima. Javili su se. Poslije mučenja su bačeni u jamu. Odnos prema njima još je jedan dokaz čvrstih duhovnih, bratskih veza Srbije i Rusije.

- Žitomislenički mučenici su prije tri godine dobili svoj datum, 26. jun, a već prošle godine ih je Ruska crkva stavila u svoj diptih. Nedavno nas je pohodio jeromonah iz Trojice - Sergejeve lavre koga je ruska crkva zadužila da piše žitije žitomislićkih mučenika. Ponekad se postidimo, jer oni bolje od nas vode računa o onome što je za nas bitno, a sve to govori o jedinstvu pravoslavnih i slovenskih naroda“.

Simboli istorijskih i duhovnih veza Srba i Rusa, blago koje su Žitomisliću, Dužima i drugim manastirima u Hercegovini, ali i Crnoj Gori, ostavili Miloradović i grof Sava Valdislavić biće predstavljeni sljedeće godine tokom manifestacije "Dani Ermitaža u Srbiji", u Narodom muzeju Srbije u Beogradu.

Piše: Senka Miloš