Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u našu zemlju tokom prošle godine iz inostranstva stizale su razne životinje, ponajviše goveda, svinje, ovce i koze, kao i perad, konji, magarci, mule i mazge. Ukupna vrijednost uvezenih životinja u 2024. godini iznosila je 93,21 milion maraka, a godinu ranije 88,90 miliona.

Najviše novca prošle godine utrošeno je za uvoz goveda, tačnije 55,5 miliona KM, a životinje su stizale iz Rumunije, Srbije, Holandije, Hrvatske, Mađarske, Češke, Belgije.

Inostrane svinje BiH je platila 16,5 miliona KM, a novac je otišao u Dansku, Njemačku, Austriju, Francusku i Holandiju.

Domaći uvoznici za oko 25.000 KM lani su u zemlju uvezli i konje, magarce, mazge i mule i to iz Hrvatske, Srbije, Italije i Holandije.

Koliko je situacija u domaćoj poljoprivredi teška pokazuje podatak da su proizvođači iz BiH na ino-tržište prošle godine izvezli životinje vrijedne jedva 5,14 miliona maraka. Stranim kupcima uspjeli su prodati najviše peradi i goveda, dok izvoza svinja uopšte nije ni bilo. 

Godinu ranije broj je bio još porazniji s obzirom da je vrijednost izvezenih životinja iznosila svega 2,15 miliona maraka. 

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković podsjeća da poljoprivrednici već dvije decenije upozoravaju da će prekomjeran i nekontrolisan uvoz prouzrokovati pad domaće proizvodnje i njenu apsolutnu nekonkurentnost.

- To se i desilo. Usljed upornog izostanka mjera zaštite domaće proizvodnje naša poljoprivreda iz godine u godinu propada. Proizvodimo samo ono što možemo plasirati na domaće tržište, a i to nedovoljno, svega 30 odsto. I opet se desi da ne možemo prodati svoje proizvode, jer je roba sumnjivog kvaliteta i porijekla preplavila tržište BiH. Uz sve sugestije, molbe, zahtjeve i ne znam šta sve ne, koje smo uputili nadležnima u BiH, nismo uspjeli da se izborimo sa uvoznim lobijem pa nam je poljoprivreda tu gdje jeste. Bez velike podrške Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS ne bismo bili ni ovdje - kategoričan je Marinković.

Proizvođači koji se i odluče na izvoz, tvrdi Marinković, suočavaju se sa nizom problema i sabotaža stranih kolega.

- Pri izvozu naših poljoprivrednih proizvoda postoje određene vancarinske barijere u vidu pooštrenih kontrola na granicama, dužeg zadržavanja naših kamiona, raznih bespotrebnih analiza, ma niz stvari koje usporavaju plasman naše robe pa se naši proizvođači u konačnici slabo i odlučuju na izvoz. Tražili smo da se isti takvi tretmani uvedu na našim granicama kao vid zaštite domaće proizvodnje prilikom uvoza, ali nema potrebnog konsenzusa za to pitanje - kazuje Marinković. 

Predsjednika Udruženja uzgajivača tovne junadi RS Gorana Mitrovića razlika u uvoznim i izvoznim brojevima uopšte ne iznenađuje. On navodi da je to naša surova realnost kojoj bi trebalo pogledati u oči.  

- Nemamo dovoljno rasplodnih grla, repromaterijala, tovne stoke pa samim tim ni mesa. Sve moramo uvesti i to brojevi pokazuju. Da bismo radili i tovili stoku moramo uvesti podmladak, da bismo klali, moramo uvesti utovljenu junad i tako dalje, jer ničeg nemamo dovoljno. Izgubili smo i ugovore za izvoz goveđeg mesa u Tursku, jer nismo imali dovoljno robe - rekao je Mitrović.

Borba

Iako se stiče utisak da je glas proizvođača o pitanju borbe za zaštitu domaće proizvodnje posljednju godinu-dvije utišan, Stojan Marinković tvrdi da udruženja poljoprivrednika iz Srpske uz pomoć resornog ministarstva kontinuirano šalju dopise, urgencije i prijedloge vlastima u Sarajevu, ali bez mnogo efekta.

- Nismo digli ruke, ali smo i svjesni činjenice da živimo u složenoj zemlji koja ima različite poglede i da se veoma teško postižu određeni konsenzusi neophodni za uvođenje zaštitnih mjera. Nažalost, politička prepucavanja idu preko leđa svih nas. Na istim mukama su i proizvođači u FBiH - priča Marinković.