Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra slave Petrovdan, a uoči velikog praznika postoji jedan zanimljiv običaj sa cvijećem koji se i danas pamti.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra obilježavaju Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu.

Petrovdanskim slavljem završava se Petrovski post i počinje pričešće vjernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve.

Ovaj praznik pomen je na stradanje Svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere. Njih je na smrt osudio car Neron.

Uoči Petrovdana najstariji ukućanin bere po jedan cvijet petrovca (agrimonia eropathia) za svakog u kući.

Tako namijenjene pobija ih u zemlju gdje ih niko neće ni vidjeti ni dirati. Sutradan, rano, kad ga niko ne gleda, odlazi da pogleda cvjetove.

Kome od ukućana cvijet stoji pravo – biće zdrav; kome je klonuo – biće bolešljiv; kome je uvenuo – umrijeće.

Postoji i običaj da se uoči ovog velikog praznika pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Obično se to radi na mjestima gdje se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju djeca i omladina.

Običaj je da se za Petrovdan mese kolači sa jabukama koje se zovu “petrovača”. 

Paljenje lile (velika vatra) je stari običaj kojim se prizivalo dobro zravlje stoke i blagostanje u domaćinstvu. Pastiri, obično djeca, bi palili lilu na trgovima i onda krenuli po domaćinskim kućama, u šali prijeteći da će zapaliti staje i košnice ako ne dobiju dar. Domaćice bi ih odvraćale od toga nudeći sir, mlijeko i kajmak. Isto tako, paljenje vatre i lila simbolizuje vrijeme kada su carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih.

Na Petrovdan se ništa ne radi u polju, naročito se ne uprežu konji u kola. Postoji vjerovanje da na ovaj dan sveti Petar dijeli jabuke djeci na onom svijetu. Iz tog razloga razvio se čitav niz običaja među kojima je i ono da u novoj godini prije Petrovdana ne treba jesti jabuke.

Vjerujući u ovo kazivanje, u prošlosti su se mnoge majke koje su izgubile djecu uzdržavale od jedenja jabuka prije Petrovdana, iz straha da zbog toga na ovaj praznik njihovo dijete na onom svijetu neće dobiti jabuku. U nekim selima južnog Banata na Petrovdan ujutru raznose jabuke prvim susjedima za dušu umrlih, a ponegdje se jabuke odnose u crkvu na osvećenje.

Još jedno vjerovanje, naročito rasprostranjeno u Vojvodini, takođe povezuje jabuku i Petrovdan. Onaj ko se na ovaj praznik gađa jabukama, ili ih udara jednu o drugu, priziva grad i vremenske nepogode. Stara, autohtona sorta ranih jabuka koje dozrijevaju oko ovog praznika naziva se “petrovača”, od koje se pravi petrovdanski kolač sa jabukama.