Potpuno isti kao svi pripadnici njihove generacije, a opet drugačiji.
Brat i sestra, Stefan i Andrea Kovačević, će ući u anale opštine Gacko po tome što su u istoj godini proglašeni za učenike generacije svako u svojoj školi.
Stefan je matrurant SŠC “Pero Slijepčević” i tokom 12 godina školovanja bilježi sjajne uspjehe i sve odlične ocjene.
Bilo je očekivano da će nakon što je u osnovnoj proglašen za najboljeg učenika, tako nastaviti i u srednjoj školi.
Njegova četiri godine mlađa sestra Andrea je sada na istom mjestu. Izabrana je za najbolju učenicu svoje generacije.
Medijska pažnja koju su privukli im ne smeta niti ih zbunjuje. Sa ozbiljnošću i skromnošću prihvataju čestitke više zagledani u budućnost i izazove koji ih tek očekuju.
-Spontano je sve ovo došlo. Najveći “krivac” je moja učiteljica Suzana Boljanović koja mi je približila školu. Kasnije se to nastavilo i mali uspjesi su iznjedrili veliki uspjeh- objašnjava Andrea kako vidi put koji je doveo do priznanja .
-Ovo je laskavo priznanje, mnogo mi znači. Predstavlja mi satisfakciju, motivaciju da se usavršavam na svim poljima. Da rastem kao čovek iz dana u dan što mi je najbitnije. Nadam se da ću nastaviti tako i u studentskim danima- kaže Stefan sa ozbiljnošću i zrelošću osobe koja već zna šta hoće.
Planira da upiše Elektrotehnički fakultet u Novom Sadu.
-Za smjer nisam se još odlučio ali će biti nešto u skladu sa mojim afinitetima – matematikom i programiranjem. To je nova dimenzija života. Biće to, mislim, zanimljivo putovanje. Sada smo već odrasli ljudi- rezonuje Stefan.
Školski dani za oboje su obilježile naučene lekcije, ali i druženje sa vršnjacima. Po tome će ih najviše i pamtiti.
-Najzabavnije su bile ekskurzije i izleti. Bilo je i lakih i teških lekcija, ali se sve to prebrodi- priča Andrea.
Stefan najviše žali zbog pandemije koja je naglo prekinula drugo polugodište.
-Korona nam je uzela dva najlepša meseca srednjoškolskih dana, ali se nadam da ćemo kad se sve završi oko prijemnih isita uspeti da organizujemo matursko veče. To bi bio pravi pečat svega onoga što smo prošli u protekle četiri godine-.
Pored školskih obaveza, Kovačevići imaju vremena i za druženje, sport, razonodu.
Stefan je dugo godina trenirao košarku, a sa posebnim ponosom ističe da je strastveni navijač Crvene zvezde.
Andrea je nedavno otkrila sklonost ka streljaštvu i namerava da nastavi sa treninzima od septembra.
Ono što oboje tvrde je da su zadovoljni svojim životom i da bi želeli da se nakon studija vrate u Gacko.
-Volio bih da se vratim u svoj rodni grad, ali su duge četiri godine pred nama i mislim da je to dovoljno da donesem pravu odluku- kaže Stefan.
Andrea će upisati gimnaziju što će joj dati prostor da za četiri godine donese odluku šta će studirati.
-Nisam pretjerano sanjala o tome šta bih voljela da budem, za sada sam zadovoljna svojim životom i ništa ne bih mjenjala- kaže Andrea.
U njihovo odrastanje i vaspitanje je utkana roditeljska ljubav i briga, ali i uticaj sredine jer je Gacko oduvjek važilo za opštinu u kojoj se cjenilo obrazovanje.
Prije rata je bilo među šampionima po broju visokoobrazovanih ljudi u odnosu na broj stanovnika. U tom smislu Stefan i Andrea nastavljaju tradiciju. To je obaveza, ali i izazov. Za sada se čini da su mu dorasli.