Povodom postavljanja nove spomen-ploče na mjestu sa koga je Nedeljko Čabrinović 28. juna 1914. protestovao protiv okupatora.

Gotovo neopaženo, osim za kojeg slučajnog prolaznika, prošlo je nedavno postavljanje nove ploče na mjestu sa kojeg je Nedeljko Čabrinović 28. juna 1914. izvršio prvi atentat u Sarajevu na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Jedan prijatelj iz Sarajeva, zapazio je ovu stvar i poslao mi fotografije na kojima se vidi, da li nova ili stara, kamena ploča „uglavljena“ u kamenu balustradu desne obale Miljacke, u ulici Obala Kulina bana, pored Ćumurija mosta, na kojoj latinicom piše:

„Sa ovog mjesta 28. juna 1914. godine Nedeljko Čabrinović je izvršio neuspjeli atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju“, sa, ispod prevodom teksta na Engleski jezik.

Foto: Vladan Čalija 

Neko bi rekao da je lijepo štu su se (neke) vlasti sjetili obnoviti ploču. Oblikom djeluje identično, i vjerovatno je u pitanju isti artefakt, s tom razlikom što je na originalnoj ploči nekada stajao ćirilični, i posve drugačiji tekst:

„Sa ovog mjesta 28. juna 1914 godine tipografski radnik NEDELjKO ČABRINOVIĆ bacio je bombu na automobil kojim se vozio austro-ugarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand pokazavši time da je revolucionarna omladina Bosne i i Hercegovine riješena da se protiv potobljivača bori za život i smrt“, u potpisu „Odbor za obilježavanje 50. godišnjice Sarajevskog atentata. Sarajevo. 28. juna 1964. godine.“

Foto: Vladan Čalija 

Istine radi, ploča u prvobitnom obliku je do skoro stajala na istom mjestu, ali potpuno neprimijetna, s obzirom da su slova odveć iščezla. Jedino je onaj koji zna zašto bi tu zagledao, mogao nazrijeti neki tekst.

Javno postavljati pitanje nadležnim zašto je tekst potpuno drugačiji, potpuno je besmisleno i odgovor se pruža samim bitisanjem na ovom podneblju. Ipak, u gradu koji se muči s istorijom i identitetima, javno bi trebalo postaviti konkretno pitanje – da li je Čabrinovićeva ploča identična, to jest samo isfugirana, popravljena i potom uklesan novi tekst, ili je upitanju slična, ali i ko je o svemu odlučivao? Ako je na prvo pitanje odgovor negativan, onda treba postaviti sledeće pitanje, a to je gdje se stara ploča sada nalazi? I toliko što se tiče obaveze odgovaranja na pitanja od kulturno-istorijskog značaja za sav živalj Bosne i Hercegovine (onaj nacionalni značaj ćemo ovom prilikom preskočiti).

Ovaj momentum, kao što je jasno, kao praksa, je ustanovljen odavno. Ako govorimo na ovu istorijsku temu, treba pomenuti da se isto još davno desilo sa pločom Gavrila Principa. S tim što nju, osim što i danas na pojedinim ratnim fotografijama ('92-'95) možemo vidjeti potpuno razbijenu. Jedni će reći da je zato što je bila u pitanju ćirilica, a i samo Principovo ime, a drugi – nismo mi, nego oni „s brda“.

Takođe, istovremeno kad je na 50 godina od Sarajevskog atentata postavljena ploča Čabrinoviću, na Carevoj ćupriji (Žerajićevom mostu) postavljena je ploča u kameni stub sa ćiriličnim natpisom (opet to pismo):

„Na ovom mostu,15. juna 1910. godine, izražavajući protest protiv politike okupatora u svojoj otadžbini, ponesen rodoljubivim osjećanjima i uzvišenim idealima slobode, položio je život BOGDAN ŽERAJIĆ, pucajući na poglavara Bosne i Hercegovine, Austro-ugarskog generala Varešanina“ u potpisu „Odbor za obilježavanje 50. godišnjice Sarajevskog atentata. Sarajevo. 28. juna 1964. godine.“

Foto: Vladan Čalija 

 Naravno, ni ovo ploče odavno nema. Stoji samo kameni postament na kom je bila. Istom prigodom, 28. juna 1964., otkrivena je i spomen ploča na rodnoj kući Danila Ilića u ulici koja je tada nosila njegovo ime (danas Oprkanj, kao i 1914.), i otkriven obnovljen grob Muhameda Mehmedbašića.

Bilo kako bilo, i ova današnja ploča na mjestu Principovog atentata je samo nijemi turistički vodič koji koji, uzidan u nekad špecerajsku radnju Morica Šilera i Muzeja Mlade Bosne (a danas Muzeja austrougarskog perioda 1878-1918), sterilno objašnjava šta se na tom mjestu desilo prije 108 godina. „Revolucionarna omladina Bosne i i Hercegovine riješena da se protiv porobljivača bori za život i smrt“, „vođena rodoljubivim osjećanjima i uzvišenim idealima slobode“ odatle je odavno uklonjena, zato što su danas pametniji, obrazovaniji i nama i toj revolucionarnoj omladini objasnili da to što su oni  radili ne znači ništa. Jer, danas smo potpuno upoznali sebe.

Autor: Vladan Čalija