Posljednji srpski kralj Bosne Stjepan Tomašević je 9. juna 1462. godine, uzdajući se u pomoć hrišćanske koalicije koju je organizovao papa Pije Drugi, otkazao danak turskom sultanu Mehmedu Drugom i priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja Matije Prvog Korvina.

Posljednji kralj Bosne i despot Srbije

Stjepan Tomašević, kojem su Turci odrubili glavu 25. maja 1463. godine, bio je, prema zvaničnim titulama, posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije.

Njegova vladavina u obje zemlje prekinuta je osmanskim osvajanjem, a njegovo pogubljenje smatra se uništenjem bosanske države i trenutkom pada Bosne pod osmansku vlast.

Pošto je izostala pomoć zapadnih hrišćanskih zemalja, Bosna je bila nepripremljena za odbranu kad su je 1463. godine napali Turci, koji su zarobili i pogubili kralja Stjepana i mnoge feudalce.

Tako je, nakon Srbije, pokorena i Bosna, srpska hrišćanska srednjovjekovna država.

Sin Stjepana Tomaša i krstjanke Vojače

Stjepan je bio sin kralja Stjepana Tomaša i krstjanke /žena niskog roda/ Vojače. Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne, Vojača nije smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda.

Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u katoličkoj crkvi, kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen Četvrti morao je da razriješi to obećanje.

Stjepan Tomaš je zatim oženio Katarinu Kosaču, kćerku hercega Stjepana Kosače, koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.

Nakon smrti Stjepana Tomaša 10. jula 1461. godine, njegov sin Stjepan Tomašević došao je na vlast u Bosni.

Oženjen Jelenom, kćerkom srpskog despota Lazara

On je 1. aprila 1459. godine oženio Jelenu Branković, dvanaestogodišnju kćerku srpskog despota Lazara i vizantijske princeze Jelene, koja je, nakon muževe smrti, ostala vladar Srbije.

Tim brakom bosanski kralj Stjepan Tomašević dobio je pravo na srpsku despotovinu.

Svjestan opasnosti koja mu je prijetila, Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.

Stjepan Tomašević je priznavao prevlast ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Zato je 3. juna 1462. godine otkazao sultanu plaćanje danka.

Početkom 1463. godine obratio se Mlecima, upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta da zauzmu svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji.

Pogubljen na prevaru

Velika osmanlijska vojska pod vođstvom Mehmeda Drugog okupila se u proljeće 1463. godine u Adrijanopolju /Jedrenu/ i krenula na Bosnu.

Kralj je otišao iz kraljevskog grada Bobovca i sklonio se u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani.

Tu se Mehmed-paša Anđelković u pisanoj formi i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti Stjepana i njegovu porodicu da slobodno idu gdje hoće ako preda grad.

Kad se nakon pregovora predao, Stjepan Tomašević je zarobljen i odveden sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim komandantima da predaju gradove Turcima.

Ujedno je sultan Mehmed-pašinu zakletvu proglasio nevažećom i u svom taboru pred Jajcem 25. maja pogubio posljednjeg bosanskog kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo vlastele.

Istorija bilježi i svjedočanstvo o pogubljenju, koje je ostavio turski janjičar srpskog porijekla:

- Kad su kraljeve sluge koje su bile u tvrđavi vidjele da im je gospodar zarobljen, predale su se. Sultan je zauzeo tvrđavu i zapovijedio da se kralj i njegovi sudnizi pogube. Zatim je zauzeo svu njegovu zemlju. -

Sudbina ostalih Tomaševića

Iza Stjepana Tomaševića ostala je njegova udovica, tada šesnaestogodišnja kraljica Marija, kćerka srpskog despota Lazara Brankovića, te njihovo dvoje, u istorijskim izvorima neimenovane, djece.

Udovica Stjepana Tomaša, maćeha posljednjeg bosanskog kralja, kraljica Katarina Kosača, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika da pobjegne u Rim, gdje je i umrla 1478. godine.

Dvoje njene djece Sigismund /Žigmund/, poslije smrti Stjepana nasljednik bosanske krune, i mala Katarina zarobljeni su i odvedeni u Istanbul.

Tako se ugasila loza Kotromanića. Posmrtni ostaci kralja Stjepana Tomaševića pohranjeni su u franjevački samostan u Jajcu.

Tako je smrću svog posljednjeg kralja, Bosna izgubila samostalnost i postala turski Bosanski sandžak.