Srpska pravoslavna crkva (SPC) sutra proslavlja najveći hrišćanski praznik – Vaskrs, kojim se obilježava vaskrsenje Isusa Hrista iz mrtvih i koji predstavlja samu suštinu hrišćanske vjere.
Bez Vaskrsa hrišćanska vjera ne bi imala smisla, jer ovaj praznik simbolizuje pobjedu života nad smrću i dobra nad zlom.
Svojim vaskrsenjem Isus Hristos je pobijedio smrt i svim ljudima, od Adama i Eve pa do posljednjeg čovjeka na Zemlji, darovao vječni život.
Stradanjem na krstu, kada bezgrešni Hristos preuzima na sebe grijehe cijelog čovječanstva, a potom i vaskrsenjem kojim pobjeđuje smrt kao posljedicu grijeha, uz obećanje vaskrsenja svim ljudima, on potvrđuje da je Mesija i Pomazanik – spasitelj svijeta.
Proslava Vaskrsa, kojoj prethodi višenedjeljni post, započinje u hramovima, gdje se vjernici okupljaju na Svetoj liturgiji. Njen vrhunac je pričešće, odnosno duhovno sjedinjenje sa Bogom.
Nakon toga slavlje se nastavlja u porodičnom krugu, gdje posebnu radost, naročito kod djece, donosi tucanje obojenim vaskršnjim jajima.
Šareno jaje nosi snažnu simboliku Vaskrsa – ono predstavlja rađanje života: kao što pile razbija ljusku i izlazi na svijet, tako je i Hristos ustao iz groba i uznio se na nebo.
Vjernici se okupljaju oko vaskršnje trpeze, izgovaraju molitvu „Oče naš“ i pjevaju pobjedonosni tropar: „Hristos vaskrse iz mrtvih i smrću smrt pobijedi…“.
Vaskrs se obilježava tri dana, tokom kojih se pravoslavni vjernici pozdravljaju riječima „Hristos vaskrse“, uz odgovor „Vaistinu vaskrse“.
Praznik Vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista slavi se još od najranijih dana hrišćanstva. To je glavni pokretni praznik, prema kojem se određuju datumi ostalih pokretnih vjerskih praznika.
Isus Hristos, Mesija rođen od Duha Svetoga i Djeve Marije, postao je čovjek kako bi svojom žrtvom na krstu spasio čovječanstvo od grijeha, a vaskrsenjem pobijedio smrt koja je iz njega proistekla.
Razapet je na brdu Golgota, na mjestu gdje je, prema predanju, sahranjen prvi čovjek Adam. Tokom raspeća, Hristos je molio Boga da oprosti njegovim mučiteljima.
Prema Svetim jevanđeljima, u rano nedjeljno jutro njegov grob obasjala je snažna svjetlost, od koje su stražari popadali, a veliki kamen sa ulaza u grob se pomjerio, te je Sin Božiji vaskrsao.
Toga jutra žene mironosnice došle su na grob i zatekle ga otvorenog i praznog, sa samo pogrebnim platnom. Anđeo im je rekao: „Zašto tražite živoga među mrtvima“, nakon čega im se javio vaskrsli Hristos.
Hristos se zatim ukazao Bogorodici i apostolima u Jerusalimu, koje je zatekao u žalosti, pozdravivši ih riječima: „Mir svima“, i pokazavši im rane od raspeća.
Apostol Toma je posumnjao i upitao: „Jesi li zaista to ti, učitelju?“, na šta mu je Hristos dozvolio da dodirne njegove rane. Odatle potiče izraz „nevjerni Toma“ za sumnjičavu osobu, podsjeća Srna.
Nakon vaskrsenja, Hristos je još četrdeset dana boravio na Zemlji, a zatim se vaznio na Nebesa i „sjeo sa desne strane Oca“.
Na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine određeno je da se Vaskrs slavi prve nedjelje poslije punog Mjeseca koji dolazi nakon proljećne ravnodnevice, pri čemu datum ne može biti prije 4. aprila niti poslije 8. maja.
Ovaj način određivanja datuma Vaskrsa i danas primjenjuju pravoslavne crkve, koje slijede ortodoksnu, pravovjernu tradiciju.
Zbog značaja ovog praznika, svaka nedjelja u toku godine smatra se „malim Vaskrsom“.
