Prema podacima Svjetske banke broj siromašnih u BiH bi do zime mogao porasti na više od milion ljudi.

Riziku od siromaštva su naročito izloženi penzioneri i radnici u neformalnom sektoru, koji nemaju osiguranje od nezaposlenosti i ne ostvaruju pravo na druge vidove podrške. 

Da je situacija već sad alarmantna kada su u pitanju socijalno ugroženi građani, govori i podatak da se u pet javnih kuhinja u Banjaluci hrani skoro 2500 ljudi, dok je ta brojka prije pojave KOVID-19 bila dva do tri puta manja.

Najviše korisnika, čak 500 dnevno, a vikendom i preko 1000 ima javna kuhinja „Obrok ljubavi" koja djeluje u sklopu UG „Mozaik prijateljstva", dok u javnoj kuhinji gradske organizacije Crvenog krsta po besplatan obrok dnevno dolazi 440 korisnika.

-Mi nešto uspijemo putem donacija ili humanitarnog broja vanredno da obezbijedimo ali to im podijelimo za praznike ili nedjeljom kada nemaju planiran obrok. Mnogo znači to  ljudima koju su u stanju socijalne potrebe jer mnogima je to jedini obrok u toku dana, kaže sekretar Crvenog krsta Banjaluka Zeljkica Ilić.

Iz udruženja „Mozaik prijateljstva" navode da godišnja sredstva od 8500 KM koja dobijaju od grada nisu dovoljna ni da se plati prostor u kojem borave, a kamoli režije.

-Nije nimalo lako voditi javnu kuhinju kada vi morate skoro svakodnevno da prosite namirnice. To se ne radi o tome, nekad ljudi misle, kao što sam ja doživljavao npr. u opštini od određenih ljudi koji kažu: „Svi se danas bave humanošću, odnosno javnom kuhinjom". Ti ljudi puno puta nemaju pojma o životu i ne znaju da nije nimalo prijatno stanje na terenu. Ja zajedno sa svojim kolegama kad idem na teren i vidim mnogi ljudi mimo hrane nemaju čime da plate struju, nemaju čime da plate vodu...-, ističe predsjednik ovog udruzenja Miroslav Subašić.

O vrijednosti besplatnog obroka najslikovitije govori najstarija korisnica javne kuhinje „Obrok ljubavi" Mirka Bajić.

Sa svoje 92 godine živi od 250 KM penzije, od čega 100 maraka odlazi na kiriju, na jednu sobicu veličine 3 sa 3.

Zahvaljujući ovoj javnoj kuhinji, nije bila gladna ni tokom mjeseci izolacije jer su iz „Mozaika" mislili na nju.

-Oni mene nijesu puštili, oni su meni dolazili, Miroslav mi je dolazio, Goga mi je jedna dolazila, uvijek je slao nekoga, slao mi je ručak, davao mi je i nosio mi je svega, zamislila sam da nose iz nekog hotela-, navodi Mirka.

S obzirom da nadležni nedovoljno pokazuju interes za ovaj gorući problem, iz Udruženja „Mozaik prijateljstva" su početkom oktobra pokrenuli humanitarni broj 1416 putem kojeg se jednim pozivom donira 1 marka za pomoć u radu njihove kuhinje.

Kažu da su se i do sada oslanjali na pomoć dobrih ljudi, ali da to nije rješenje i da se oni koji vode ovu zemlju i institucije moraju ozbiljnije pozabaviti problemima siromašnog stanovništva.

 -Ja sam skoro imao priliku da pričam sa nekim ljudima koji sad konukrišu da budu političari, pa kažem dobro...šta ćeš ti sad uraditi? Kaže ja ću napraviti put u Piskavici. Ja kažem, i ti ćeš da potrošiš pare, moramo malo razmišljati kako da u te kase dolazi novac, pa da ga onda raspoređujemo na način onakav kakav je najvažniji. Npr važnije je danas da neko jede hljeb, kaze Subašić.

Osim javnih kuhinja Crvenog krsta i Udruženja građana „Mozaik prijateljstva" u Banjaluci djeluju i javne kuhinje "Merhamet", "Karitas", te "Sveti đakon Avakum".