Nevenka Dobrić svjedočila je za Memorijalni centar Republike Srpske o stradanju dvanaestogodišnjeg sina Siniše i svekra, koji su ubijeni 4. avgusta 1995. godine tokom hrvatske vojne operacije "Oluja", kada su pripadnici Hrvatske vojske pucali na izbjegličku kolonu civila.

Nevenka je živjela u selu Crkveni Bok u opštini Sisak sa mužem Miletom Dobrićem i sinovima Sašom i Sinišom, bavili su se poljoprivredom i živjeli su skladno.

Kada je počelo granatiranje sela 4. avgusta 1995. godine, Nevenka je odlučila da se zajedno sa mlađim sinom Sinišom povuče traktorom i prikolicom, dok su njen muž Mile i stariji sin Saša ostali da čuvaju položaj i brane selo.

U trenutku polaska, Nevenka je sjela u prikolicu, a Siniša je htio biti uz nju, ali ga je ona ubjedila da sjedne u kabinu traktora sa svojim djedom, vjerujući da je tako bezbjednije.

- Skupili smo se svi, rođaci, prijatelji, moji roditelji. Krenuli smo. Sjela sam u prikolicu, a Siniša je htio sa mnom. Rekla sam mu da sjedne u kabinu s djedom, činilo se sigurnije, jer kabina ipak malo štiti - navela je Nevenka u svjedočenju.

Ona navodi da su krenuli u izbjegličkoj koloni zajedno sa rođacima i prijateljima i da je u jednom trenutku, otvorena je vatra na kolonu.

- Kad smo tek ušli u šumu, odjednom je pored nas prošao auto. U njemu je bila žena koja je radila u prodavnici, s njenim sestrama i sinom. Odmah nakon što su prošli, počela je pucnjava. Metci prolijeću sa svih strana, a ja ne znam šta se dešava. Samo sam spustila glavu da ne dobijem metak u glavu. Ne znam ni ko puca, ni odakle - navela je Nevenka u svjedočenju za Memorijalni centar.

Ona priča da, kada je prestala pucnjava, nije ni znala da su joj sin i svekar mrtvi, a traktor je i dalje silazio na cestu, pri čemu je vidjela onu ženu iz auta kako ide ulicom četvoronoške, nakon čega se prevrnula prikolica.

Nevenka se sjeća da je udarila glavom o zemlju, da ju je prikolica pritisla preko stomaka, nakon čega gubi svijest.

Siniša je sahranjen u Kostajnici, a Nevenka je nakon rata, zajedno sa mužem i preživjelim sinom Sašom, preselila u Sremsku Kamenicu.

Svjedoči da niko u koloni nije bio naoružan, svi su bili civili koji su bježali od rata, tražeći spas.

Zločinačka akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.

Prema podacima "Veritasa", tokom "Oluje" iz domova je protjerano više od 220.000 krajiških Srba, a na evidenciji se nalaze imena 1.903 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od kojih 1.247 ili 66 odsto civila, među kojima je oko tri četvrtine bilo starije od 60 godina.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine "Oluju" okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.