Bolest, tuga i siromaštvo su riječi koje opisiju život Maje Kravljače i njenog sina Radomira iz Istočnog Sarajeva. Zbog teških vremenskih uslova i lošeg alternativnog smještaja skoro da nemaju ni krov nad glavom, pa mole dobre ljudi da im što prije pomognu.

Maja Kravljača i njen sin Radomir žive na ivici egzistencije u nehumanim uslovima. Pored neimaštine stigla ih je i bolest. Maji je operacije kičme bila potrebna još u djetinjstvu, ali zbog rata to nije bilo moguće.

Na njeno zdravstveno stanje uticalo je i ranjavanje snajperom tzv. Armije BiH 1992. godine  na Vracama. Kasnije je i težak rad u fabrici Famos uzrokovao još niz bolesti. 

- Ne mogu da hodam, pošto mi je ova noga duža, zbog bolesti kičme. Zbog iskrivljenja kičme na lijevu stranu, pomakli su mi se bubrezi i srce. Imam neku sjenu, ne mogu da ustanove zbog čega, pola pluća mi se ne vide. Na desno oko ne vidim nikako, a bubrezi mi otiču i bole me - kaže Kravljča. 

U ratu je Maja izbjegla iz Trnova na Trebević gdje su njeni roditelji imali staru vikendicu, i gdje su živjeli sve dok Maja nije vidjela zmiju na svom tada četvorogodišnjem sinu, pa od tada žive u alternativnim smještajima.

Posljednjih godinu i po žive u višedecenijski starom propalom objektu kojeg im je dodijelila opština Istočno Novo Sarajevo. 

- Hladno nam je po čitavu noć, imamo jednu sobu i samo tu boravimo. Imamo i hodnik i kupatilo, ali nemamo se gdje okupati. Dva puta smo se okupali u velikoj prostoriji gdje držimo drva i tu smo se oboje prehladili. Suđe perem u lavabou gdje se umivam, a veš perem na ruke - ističe Kravljača. 

Maja i Radomir žive od 95 maraka primanja za tuđu njegu i pomoć, 45 maraka dječijeg dodatka, te pomoći Crvenog krsta i Humanitarnog udruženja građana „Oplemeni srce“.

Za pomoć se obraćala gradu Istočno Sarajevo i opštini Istočno Novo Sarajevo, ali rijetko  je nailazila na razumijevanje. Od opštine je dobila obećanje da će biti primljena u renovirani kolektivni smještaj, međutim datumi se stalno pomjeraju.   

- Rekli su nam u septembru, pa do Nove godine, a sada kažu, navodno, do proljeća. Valjda čekaju izbore, da zamažu narodu oči. Pred izbore dođu, kažu daćemo vam, pomoćemo vam, daju nam pare i potplaćuju nas da bi dobili glas od nas, obećavaju kule i gradove, a kad izbori prođu, nigdje ih. Nikada nisu otvorili vrata da vide gdje živim, kako živim, ima li moje djete šta da pojede, popije i obuče, te imam li ja novac za lijekove - kaže Kravljača i naglašava da je to bezobrazluk. 

- Imaju novac da kupuju auta i stanove, a nama ovdje gdje su nas smjestili, ne može se pomoći. Ja sam navikla da radim i volim da radim, ne volim što moram da idem tamo i tražim pomoć, idem zbog nevolje, radi djeteta - rekla je Kravljača. 

Maji i Radomiru je potrebno sve, novac za liječenje, režije i školovanje osnovca, te hrana, drva, garderoba, pa mole dobre ljude ukoliko su u mogućnosti da im pomognu, prije svega kako kažu u pronalaženju doma dok im se ne završi obećani smještaj. 

- Najpotrebnije mi je da obezbijedim svoje dijete. Ja se nadam da ko god može da mi pomogne da mi pomogne. Dovoljna je sobica i kupatilo, da ima malo kuhinje da mogu sinu skuvati i oprati.

Dok njegovi vršnjaci maštaju o skupim telefonima, patikama, tabletima i računarima, Majin sin Radomir želi samo jedno. 

- Želim da imam krov nad glavom i svoju sobu - istakao je Radomir Batovac.

Stižu nam praznici, radujemo se slavljima i okupljanjima sa porodicom i prijateljima. Ukrašavamo tople domove, spremamo poklone, a Maja i Radomir maštaju o toploj sobi, kupatilu i trpezi tek malo bogatijoj od one koju imaju sada. Maštaju oni i o zimskoj jakni, obući koja ne propušta, i dobrim ljudima koji će ima zakucati na vrata. Nadaju se i da će Vlada Srpske i predstavnici lokalne zajednice pronaći neko rješenje da im povećaju mjesečna primanja.

Broj telefona: 066-327-416- Maja Kravljača 

Broj računa: 554-402-000286-13-32  Naša banka - Maja Kravljača 

Video: BN