Mnoga djeca koja odrastaju u domovima i hraniteljskim porodicama u Srpskoj čekaju na usvajanje, jer biološki roditelji, iako se ne brinu o njima, ne žele da potpišu saglasnost za taj korak.

Prošle godine je, prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, usvojen samo jedan dječak, dok je 2023. usvojeno desetoro djece.

Direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka Irena Joldžić za "Glas Srpske" kaže da ove godine nije usvojeno nijedno dijete, ističući da u sistemu ima mališana bez adekvatnog roditeljskog staranja, ali da do usvajanja ne dolazi, jer biološki roditelji ne potpisuju saglasnost za usvajanje.

- To je najveći problem zbog kojeg djeca ostaju u hraniteljskim porodicama ili u domovima za djecu bez roditeljskog staranja - rekla je Joldžićeva.

Ona je dodala da se proces usvajanja ne može završiti ako nema pisane saglasnosti bioloških roditelja.

- Ako otac i majka potpišu saglasnost, naša dužnost je da prvo provjerimo blisku rodbinu, da li baka ili djed mogu da preuzmu brigu. Tek ako oni odbiju, informacije o djetetu idu u registar za usvajanje koji vodi Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite - pojašnjava Joldžićeva.

U banjalučkoj regiji, kako je navela Joldžićeva, trenutno ima 12 djece čiji roditelji nisu potpisali saglasnost za usvajanje.

- Ona će biti zbrinuta u hraniteljske porodice ili u dom i tamo će ostati sve dok ne završe školovanje. Za usvajanje postoji interesovanje, javljaju nam se i parovi iz inostranstva, ali problem je što nema djece koja ispunjavaju uslove, odnosno nema saglasnosti bioloških roditelja – istakla je Joldžićeva.

Kada je riječ o hraniteljstvu, procedura je, kaže ona, jasna i otvorena za sve zainteresovane građane.

- Porodice ili pojedinci koji žele da budu hranitelji moraju proći psihološku i socijalnu procjenu, kao i oni koji žele da usvoje dijete. Ako ispune uslove, hranitelji prolaze desetodnevnu obuku. Za taj rad dobijaju novčanu nadoknadu, ali Centar vodi računa da hranitelji imaju sopstvene prihode i uslove za život - naglasila je ona i apelovala na građane, koji žele da budu hranitelji, da prijave podnesu Centru  za socijalni rad u gradu gdje žive.

Prema njenim riječima, za usvajanje se mogu prijaviti isključivo bračni ili vanbračni parovi koji žive najmanje tri godine zajedno, dok pojedinci ne mogu biti usvojitelji.

Rukovodilac Odjeljenja za porodično-pravnu zaštitu u bijeljinskom Centru za socijalni rad Cvijanka Rakić rekla je za "Glas" da pod okriljem ovog centra od 2018. godine nije usvojeno nijedno dijete.

- Nismo imali dijete koje možemo dati na usvajanje, jer roditelji nisu željeli da potpišu pristanak za usvajanje - kazala je Rakićeva.

Ona je dodala da je skoro došlo i do promjene Porodičnog zakona, te da od tada nisu imali nijednu obradu, iako im pristižu prijave građana koji bi htjeli da usvoje dijete.

- Registar pri Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite u mnogo čemu će nam olakšati put za usvajanje djeteta - navela je ona i pojasnila da će postojati registar potencijalnih usvojitelja, kao i potencijalne djece za usvojenje.

Sociolog Vladimir Vasić istakao je za "Glas" da u čitavom tom procesu, nebitno da li je riječ o hraniteljima ili usvojiteljima, treba gledati prvenstveno interes djeteta.

- Bitno je da dijete odrasta u okolnostima poštovanja, ljubavi i topline porodičnog doma, bez obzira da li bi to bilo kod bioloških roditelja ili od strane ljudi koje je ljubav nagnala na to da dijete usvoje - kazao je Vasić i dodao da kod nas još postoje stereotipi u društvu da biološki roditelji mogu najbolje da vaspitaju svoje dijete.

Bivši član Udruženja hranitelja i staratelja djece Banjaluka Petar S. naveo je da su se supruga i on 2003. godine odlučili da se pridruže hraniteljima, nakon što su vidjeli oglas Centra za socijalni rad.

- Prije same prijave razgovarali smo i sa svojom kćerkom da li je ona za to da u našu porodicu dođe djevojčica koju su roditelji napustili. Ona je sa nestrpljenjem čekala da upozna svoju vršnjakinju sa kojom će da dijeli sobu, igračke i da radi zadaću - kazao je ovaj nekadašnji hranitelj za "Glas".

Pojasnio je da su prošli edukaciju nakon koje su dobili svjedočanstvo da su edukovani hranitelji.

- Ekipa Centra za socijalni rad je izašla na teren da utvrdi naše stambeno i socijalno stanje i šta nudimo djetetu koje će doći u našu porodicu. Tako je sve počelo i nakon kratkog vremena imali smo kuću ispunjenu još jednim dječjim osmijehom - poručio je Petar S. ističući da je to veoma pozitivno uticalo na njihovu porodicu.

Dom

Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja "Rada Vranješević" u Banjaluci jedini je ovakav organizovan oblik socijalne zaštite u Republici Srpskoj. Irena Joldžić ističe da u njemu trenutno boravi 77 djece različitog uzrasta iz svih dijelova Srpske.