U Istočnom Novom Sarajevu i Sarajevu danas je obilježene 34 godine od stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Obilježavanje je počelo služenjem parastosa u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Miljevićima, nakon čega je nastavljena mirna šetnja do bivše Dobrovoljačke ulice, gdje je položeno cvijeće i zapaljene svijeće u znak sjećanja na stradale.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić rekao je da, ako se analizira sve što se do sada dešavalo, postoji utisak da nema pravde za -srpske žrtve i srpski narod na teritoriji BiH.

- Desio se krvavi građanski rat iz kojeg niko ništa nije dobio, a mi smo bili prinuđeni da branimo slobodu i Republiku Srpsku. Prema praksi Haškog tribunala, a kasnije i Suda BiH, nastavljeno je sa istim pristupom, i vidjeli smo koliko je presuda izrečeno za Srbe. Danas se i dalje vodi oko 200 procesa, pripremaju se nove optužnice, a veliki broj ljudi je u zatvorima, dok sa druge strane nema istog odnosa. Što se tiče ovog predmeta, optužnica je potvrđena 2022. godine, ali, kako vidimo, epiloga još nema, i po ovoj dinamici teško je očekivati da će biti okončan u narednih pet ili deset godina – istakao je Ostojić.

Ostojić je rekao da je priča o suživotu u BiH u ovakvim okolnostima predstavlja tešku i nerealnu ideju.

- Došli smo da zapalimo svijeće, položimo ruže i pomolimo se Bogu za njihove duše. Šta će biti poslije vidjećemo, ali vjerovatno će se to i ukloniti, kao što se ranije dešavalo, što pokazuje kakav je odnos prema nama u ovom gradu. Mislim da je priča o suživotu u ovakvim okolnostima teška i, po mom mišljenju, nerealna. Mi nikoga ne vrijeđamo, kao što i drugi mogu da odaju počast svojim žrtvama u Republici Srpskoj, tako i mi to radimo ovdje - rekao je Ostojić.

On je doda ne vjeruje u rad Haškog tribunala, jer je stvoren da sudi samo Srbima, a ne i onim koji su počinili zločim nad Srbima.

- Mi živimo u državi u kojoj nema nikakve logike i ovo danas pokazuje da je to tako. Stvoren je Dejtoski sporazum i postignut mir, ali svaki pokušaj unitaruzacije stvarao je veće probleme, jer ne možemo ni oko čega da se dogovorimo – rekao je on.
Željko Pantelić, major u penziji i bivši pripadnik 65. zaštitnog motorizovanog puka, jedinice koja je obezbjeđivala komandu druge vojne oblasti, rekao je da je ne očekuje pravdu, jer se postupak godinama odugovlači.

- U novembru i decembru sam bio na svedočenju u predmetu koji se odnosi na zločin u Dobrovoljačkoj protiv Ejupa Ganića i u posebnom postupku protiv Kerima Lučarevića. Zaprepastilo me je da se, posle 34 godine, odbrana zasniva na tvrdnji da je reč o neorganizovanoj grupi građana koja je počinila zločin, kao i da je navodno ta grupa pružala otpor prilikom kojeg je ubijeno 19 pripadnika JNA – istakao je on.

Major je istakao da mu je, kako kaže, neprihvatljivo da se u odbrani pojedinih optuženih tvrdi da je riječ o neorganizovanoj grupi građana, jer se na dostupnim snimcima jasno vide lica u uniformama sa automatskim oružjem i „zoljama“.

Dodao je da ne očekuje da će postupak u potpunosti brzo biti okončan, s obzirom na to da je do sada saslušan mali broj svjedoka u odnosu na ukupan broj, ali da smatra da je veoma važno da se istina utvrdi i javno iznese.

- Prvi sudski postupak pokrenut je 2012. godine, ali je međunarodni tužilac Džud Romano, zbog navodnog nedostatka dokaza, obustavio istragu. Drugi postupak, pokrenut 2018. godine i koji je i dalje u toku, odnosi se isključivo na događaje u Dobrovoljačkoj ulici, a ne na sva ubistva koja se dovode u vezu sa tim slučajem  -rekao je on.

Pantelić je i autor knjige “Ničiji vojnici – U sarajevskom paklu 1992”.

On je istakao da je, pored njegove knjige, objavljeno još nekoliko knjiga drugih učesnika, ali da se sa druge strane još uvijek provlače bajke o  „braniocima Sarajeva“, napadu JNA na Predsjedništvo BiH, kao i o zarobljavanju Alije Izetbegovića i sličnim događajima.

- Još uvek nam nije dozvoljen ni odlazak  u Dobrovoljačku ulicu. Bacali su nam čak i sveće i cveće koje smo polagali ovde – istakao je on.

Foto: katera.news

Danilo Beribaka, pripadnik 4. bataljona Vojne policije, izjavio je da su događaji iz tog perioda obilježeni zasjedama i napadima bez povoda na njihove jedinice koje su se kretale u koloni.

- Moja jedinica, pet vozila iz ‘Viktor Bubnja’, krenula je u ispomoć. Kod Elektroprivrede na „Socijalnom“ na nas je otvorena vatra bez ikakvog povoda – rekao je on.

Kako je dodao, kretali su se u koloni prema Skenderiji, a nakon dolaska na lice mjesta on je nastavio kretanje borbenim oklopnim vozilom „Vidra“ (BVP M-80A1). Naveo je da je učestvovao u izvlačenju ranjenih lica, te da je tom prilikom na terenu uočio dva do tri spaljena tijela.

- Pucano je po nama, preživio sam osam udara, i to od tromblona i zolja. Nakon osmog udara bio sam dezorijentisan, a iz vozila „Vidra“ me je izvukao potporučnik Šaban Hajdarević – istakao je Beribaka.

On je rekao da je 3. maja imao direktan susret sa smrću.

-Izvukli su me pripadnici specijalnih jedinica iz te opasne situacije i spasili. Razoružali su me i oduzeli mi pištolj i opasač. Sve to je na mene ostavilo trajne posljedice i traume – rekao je Beribaka.

On je dodao da se, iako je protiv više lica podignuta optužnica, cijeli proces previše odugovlači, te da, kako smatra, javnost i dalje sluša različite interpretacije događaja.

- Istina je spora, ali dostižna. Mi znamo šta se desilo i o tome ćemo uvijek govoriti -naveo je on.

Milivoje Blagojević, otac stradalog Aleksandra Blagojevića, rekao je da je njegov sin 1992. godine u Sarajevo došao iz Banjaluke zbog prekomande,  gdje je radio u sanitetskoj službi.

- Po dolasku u Sarajevo upućen je u vojnu bolnicu kod Labudovića, u diverzantsku jedinicu. I ranije je bio sa Labudovićem u Zagrebu, ali su se kasnije razdvojili – rekao je Blagojević.

On je dodao da su drugog maja dobili informacije o svemu što se dešavalo, te da je došao na to mjesto jer je, kako kaže, želio da vidi gdje je stradao njegov sin jedinac.

- Za nas roditelje je veoma tužno što ni nakon 34 godine taj zločin nije dobio kaznu, posebno za nas koji smo izgubili sina jedinca – istakao je Blagojević.