Rijetka su mjesta koja bi kompletna lako mogla ponijeti epitet spomenik kulturne i kulturne baštine pod zaštitom države, a svi oni koji o tome znaju nešto više sigurno bi potvrdili da Ulog, koji je nekada bio opština, a danas mjesna zajednica, to sigurno može postati.

Ne tako davne 1963. u Ulogu je živjelo više od 4.000 stanovnika, a prošle zime u samom Ulogu zanoćilo je samo 14 duša.

Nakon ukidanja statusa opštine 1963. godine Ulog se dijeli između Kalinovika, Nevesinja i Gacka. Narod masovno odlazi, pa sa 4.000, koliko je bilo stanovnika do 1970. godine, broj žitelja pada na manje od 300 ako se uračunaju mnogobrojna sela koja su uglavnom postala potpuno pusta.

Prema posljednjem popisu iz 2013. godine, Ulog je imao manje od 30 stanovnika.

Nekadašnja opština se svela na 14 stanovnika

Poređenja radi, šezdesetih godina prošlog vijeka u Ulogu je dnevno bilo 1.000 duša koje su ovdje dolazile u školu, u opštinu, policijsku stanicu, Dom zdravlja, kod veterinara, u prodavnicu, u kafanu...

Foto: srna.rs

Profesor doktor Dimitrije Ćeranić kaže da se u Ulogu živjelo predivnim životom na prelijepoj rijeci Neretvi.

- Neretva ili Narenta, kako se nekada zvala, je božanska rijeka, koju zovu i hercegovački Nil. U Ulogu je nadmorska visina 600 i nešto metara, a Neretva, koja izvire na iznad 1.200 metara nadmorske visine, 20 kilometara uzvodno od Uloga, važi za jednu od najljepših rijeka pod kapom nebeskom - priča Ćeranić.

Ćeranić ističe da je u Ulogu na Neretvi i most koji svjedoči o trajanju.

- Uloški most postoji ovdje od 1910. godine kada je probijen put koji je sada regionalni Kalinovik-Ulog-Nevesinje - napominje Ćeranić.

Naime, 1910. godine austrugarske okupacijone vlasti su probili ovaj put i poznavaoci tadašnjih prilika kažu da su tada plaćali metar dužni puta jedan dukat.

- Znao je austrijski ćesar da će mu se svaki taj dukat i višestruko isplatiti, a tako je i bilo, pa je i u doba Austrougarske i Kraljevne Jugoslavije i komunističke Jugoslavije, a i dan danas u Republici Srpskoj, Ulog nepresušno bogatstvo - ocijenio je Ćeranić.

On napomenuo da se sa ovih krajeva šuma izlači i vozi, a da, nažalost, Ulog nema nikakvu korist od njene prodaje.

- Međutim, vjerujemo da će vaskrsnuti ovaj kraj jer, evo, izgradnja hidrocentrale je pri kraju, neće biti poplavljen Ulog - rekao je Ćeranić.

Borba za Neretvu i Ulog

Ćeranić kaže da se mještani nadaju da će spriječiti planirano postavljanje sedam mini-hidrocentrala jer je njihova izgradnja škodila Ulogu i okolini.

- Mi se borimo da spriječimo izgradnju tih mini-hidrocentrala jer će napraviti samo problem ovdje i ništa dobroga neće donijeti, a i ovu posljednju nadu, prirodni potencijal, turistički potencijal, biodiverzitet će da unište - naglasio je Ćeranić.

On je rekao da kao i svi oni koji su na bilo koji način vezani za ovaj kraj vjeruje da će upornom borbom to spriječiti i sačuvati ljepoticu Neretvu i Ulog.

Tri nevesinjske puške, srušile tri carstva

Dimitrije Ćeranić je Limitija, kako ga ovdje zovu, nekadašnji je đak osnovne škole u Ulogu, a sada je univerzitetski profesor i vjerovatno najbolji sagovornik za priču o istoriji ovoga kraja.

- Ovaj kraj, nažalost je opustio zato što nijedna vlast ne voli slobodarsku svijest koja je sinonim Uloga koji je bio mjesto gdje su, malte ne, pukle tri nevesinske puške koje su uzdrmale tri carstva - priča Ćeranić.

On je naveo da je prva nevesinska puška bila puška vojvode serdara Pera Tunguza uloškog, nevesinjskog koji je bio jedan od vođa ustanka koji je 1875.
godine uzdrmao tursku carevinu.

- Ti ustanici su doveli do sloma turskog carstva na našim prostorima, a poslije toga, druga nevesinska puška, bio je čuveni Uloški ustanak, koji je počeo u januaru 1882. godine napadom na žandarmerijsku stanicu - napomenuo je Ćeranić.

Foto: srna.rs

On je istakao da je to prvi i posljednji put u istoriji da su srpski i muslimanski živalj bili nerazdvojni i na istoj strani suprotstavili se austrougarskim vlastima koje su htjele nasilno da odvode u njihovu vojsku stanovnike ovih prostora, kao i cijele Hercegovine i Bosne, pokrajina koje je Austrougarska dobila na upravu poslije Berlinskog kongresa, a potom 1908. godine i anektirala.

- Mi smo ovdje imali nekoliko hiljada ustanika da je morala austrugarska vlast da pošalje deset hiljada vojnika da u krvi uguši taj ustanak i na Morinama, na Visoravni, nedaleko odavde, u Crvenom klancu - precizirao je Ćeranić.

On je rekao da je od januara do aprila 1882. godine trajao taj ustanak, te da su Austrougari topovima morali da pucaju po ustanicima.

- Zanimljivo je da su austrugarske okupacione vlasti i vojni upravnik Hercegovine i Bosne tadašnji svoj rođendan godinama poslije toga slavili u Ulogu, šaljući poruku najslobodarskijem kraju okupirane pokrajine da će austrijska vojska biti tu da im ne dozvoli nikad više da se dignu na ustanak - naveo je Ćeranić.

On kaže da je treća nevesinska puška, odnosno prvi organizovani otpor fašističkim vlastima na tlu porobljene Evrope o kome se malo govori i malo zna bio 3. juna 1941. godine u selu Drežanu u Nevesinju kada je podignut prvi organizovani ustanak na tlu Evrope.

- Nedaleko od Uloga nalazi se selo Pridvorica u kojem se desio najmasovniji zločin u Drugom svjetskom ratu gdje niko živ pretekao nije - ističe Ćeranić.

On podsjeća da je skoro 200 duša iz Pridvorica pobijeno u masovnom zločinu na Božić 1942. godine koji su izvršile ustaše iz okolnih sela pobivši srpski živalj.

Ćeranić napominje da je u Pridvorici postojala crkva i da su u tu bili zapaljeni stanovnici što je bilo motiv za pisanje romana "Nož" pisca Vuka Draškovića i snimanje istoimenog filma koji svjedoče o sudbini sela koje je bilo potpuno zatrto.

Najkraći put od Sarajeva do Dubrovnika

Uprkos svemu, nastavlja Ćeranić, srpski narod je opstao i živjeće vječno na prostoru Uloga.

- Ova naša Neretva pamti i pominjaće župu Viševu, nekadašnji Ulog, kako se prije zvao i koji je bio važan regionalni centar tadašnjih srpskih malih plemićkih država na ovom prostoru - ističe Ćeranić.

On napominje da je ovdje bila i carina uspostavljena između južnih i sjevernih srpskih krajeva. "Tu je postojala carinska ispostava, tako da se jedno brdo, iznad Uloga i danas zove Carina jer je na njemu bila carina svojevremeno", otkriva Ćeranić.

On navodi da su ovdje dolazili i upravljali Sandalj Hranić i Stjepan Kosača, da je ovuda prolazio najkraći karavanski put od Sarajeva do Dubrovnika.

- Ovuda se putovalo, trgovalo, živjelo divno i onda više od 60 godina doživljavamo jedan sunovrat demografski. Narod se masovno odselio da bi danas spali skoro na ništa - konstatuje Ćeranić.

Zaboravljeni od svih

Ovdje danas živi Petko Višnjevac koji je i čuvar ključa Crkve Svetog Vasilija Ostroškog koji pričao o tome kakav je nekada bio Ulog.

Foto: srna.rs

- Imali smo četiri prodavnice, imali smo pekaru, imali smo vunovlačarsku radnju, imali smo poštu, imali smo veterinarsku stanicu, imali smo pet-šest policajaca, čak 15 učitelja i nastavnika, Dom zdravlja u kom je stalno bio doktor i jedna sestra, imali smo popa, hodžu. Danas od toga imamo samo sjećanje i ruševine koje bi moralo da se obnove - kaže Višnjevac.

Višnjevac je rekao da su ljudi ovdje zaboravljeni od svih.

- Jedino pred izbore se tu nešto uradi, pa bi možda za nas najbolje bilo da svaka dva mjeseca budu izbori da bi nešto dobili i da bi se i za nas nešto uradilo - smatra Višnjevac.

On dodaje da su se i pisano i usmeno obraćali za pomoć, ali da je učinak bio slab.

Napominje da se svakodnevno iz ovog kraja izvlači šuma i da na ime toga 10 odsto od sredstava dobija opština i da bi taj novac morala da se iskoriste za popravku puteva koji su oštećeni prilikom izvlačenja šume i da to doslovno tako piše u zakonu.

- Međutim, kod nas je svaki zakon dobar, samo ga se niko ne pridržava i to je problem. Nije zakon problem, nego ljudi koji ga ne sprovode - kaže Višnjevac.

Prva osnovna škola u Ulogu otvorena je prije 123 godine, a nova, kako je i danas zovu iako je zatvorena, počela je sa radom 1971. sa osam područnih.

Dokumenti i ljudi koji se još sjećaju tih dana kažu da je u tu školu išlo više od 700 đaka u dvije smjene.

I stara škola koja se gotovo srušila a i nova koja nije daleko od rušenja, svjedoče o nekim minulim vremenima.

Na čistoj Neretvi čisto se govori

Pričaju znalci - kada bi dolazili đaci, odnosno kada bi studenti upisali Filozofski fakultet u Sarajeva, Filološki smjer i kada bi ušli u amfiteatar, bilo je profesora koji bi pitali: "Ko je od vas završio osnovnu školu u Ulogu!?"

Kada bi se neko javio, toga bi pozvao profesor da pred cijelim amfiteatrom pročita neki tekst i onda bi profesor završavao riječima: "Evo, vidite i čujte kako se govori".

- Vi svi kad završite srpski jezik, odnosno tada srpsko-hrvatski jezik i književnost, treba tako da govorite jer je takozvani istočno-hercegovački dijalekat koji je uzet za standardni književni srpski jezik, upravo bio jezik ovoga kraja - tvrde znalci srpskog jezika.

Nastavljaju da u ono doba kada je standardizovan srpski jezik, pošto se gledalo u kom dijelu je ijekavski izgovor imao najizgrađenija jezička pravila, lingvisti su zaključili da je kraj uloški, Ulog i Borač govorio najtečnijim srpskim jezikom.

To svjedoče i imena naših lingvista - profesora Miloša Kovačevića i Miloša Okuke koji su s ovoga kraja i koji su završili osnovnu školu u Ulogu.

- Nažalost, sada više nema ko ovdje ni da govori ni da svjedoči o tome, ali su ostala lijepa svjećanja, a nadamo se da će ta sjećanja da budu i povod nekim ljepšim vremenima i daće Bog, da će ponovo da se začuje dječija graja u školskim objektima u Ulogu - kaže Ćeranić i dodaje da će biti dobro da se krene sa jednim djetetom, pa da dođe drugo, treće, peto i deseto.

On je naglasio da možda za sto godina opet u Ulogu bude sedamsto đaka kao što je znalo biti 60-tih godina prošloga vijeka.

- Nije bilo dovoljno prostorija u osnovnoj školi, pa je nastava držana i po drugim objektima - priča Ćeranić.

Nada na Neretvi

Na obali Neretve, zatičemo Nadu Tunguz koja sa sjetom govori o prošlim vremenima i o tome kako se danas živi u Ulogu.

- Ja sam sa 16 godina došla u Ulog. Godine 1971. zaposlila sam se u Ulogu u školu. Otac je bio bolestan, a morao je neko školovati brata i sestre - sjeća se Nada.

Foto: srna.rs

Napominje da je u Ulogu bila i bioskopska sala, da su se u njoj organizovale priredbe i gledali filmovi.

- Imali smo četiri prodavnice, a danas nemamo nijednu - kaže Nada.

Ona dodaje da neće niko da se vratiti na selo.

- Sad, evo, i bolesna sam, i četiri puta operisana, ali sadim baštu, imam kravu. Muž mi je nepokretan, ali ja radim - priča Nada.

Rijetke žitelje Uloga koje je novinarka Srne srela ovih dana ostavila je u nekom poslu sa nadom da će se nadležni više baviti potrebama ljudi koji žive od ovog dijela Hercegovine, ili samo dolaze kako bi uživali u onome što čovjek još nije stigao da uništi.

Piše: Željka Domazet