Šumadijsko selo Ramaća, čuveno po dobrim i vrijednim domaćinima, jedino je u Srbiji gdje su ograde, pomoćni objekti, česme i saksije izgrađene od domaćeg poludragog kamena. Sakriveno u gustoj šumi, brdo Glavica prije tačno pola vijeka bilo je mjesto gdje se kopao opal i odatle se izvozio za Njemačku.
- To je bilo 1969. godine, kada je jedan inženjer iz Topole došao u selo sa svojom ekipom istraživača i otkrili su da ima rudnik opala. Skupio je tu nas nekoliko mladića iz sela, ja sam tad imao 23 godine i bio sam običan radnik. Kopali smo i vadili taj kamen ručno - rekao je Milorad Manojlović, mještanin sela Ramaća za Rinu.
- To je šaren, lep kamen, koji kad se iskopa na suncu brzo izbledi, što se dublje kopalo to je bio lepši i bolji. Sećam se da su to govorili inženjeri i da su pričali da će ovde biti pravi rudnik, ali od toga nije bilo ništa. Ja sam tu radio kratko, jer sam se posle zaposlio u fabrici - kaže on.
Potrajalo je kopanje oko sedam mjeseci, neupućeno lokalno stanovništvo nije ni znalo na kakvom bogatstvu leži njihovo selo.
Mašine su prokopavale puteve, a kamenje je odnošeno u džakovima. Onda je sve utihnulo, niko nije znao zbog čega, a mještani su se vratili svojim svakodnevnim aktivnostima. Jer, kako kažu, navikli su bili na njivu i stoku, a ne na poludrago kamenje. Tek poneko uzeo je malo, kako bi ukrasio kuću.
- Mi smo bili obični fizički radnici, naše plate nisu bile nešto velike. Ali, bilo je onih koji su se od toga ovajdili. Sećam se jednog inženjera koji je svaki dan nosio pun rančić kamenja - izjavio je Vladimir Đokić, koji je takođe prije skoro 50 godina bio prvi u redovima dok se kopala ruda u Ramaći.
- Kad smo ga pitali što nosi to i koliko vredi, rekao je kao naša cela mesečna plata. I sada ljudi ovde dolaze, njih oko desetak mesečno kako bi uzeli malo ovog kamena, koji je dobar za građevinske radove. Kažu da mu je cena oko pet evra po kilogramu, ali ko će to znati - nastavio je.
Na ovom području, obavljena su i pojedina stručna istraživanja koja su potvrdila da se u brdima Ramaće zajedno mogu pronaći opal, kvarc i kalcedon. Međutim, eksploatacija većih razmjera nikad nije zaživjela.
I dok su neke svjetske zemlje na ovakvim nalazištima stekle veliko bogatstvo, mještani ovog sela u Šumadiji se ovim kamenjem posipaju lokalne makadamske džade. Ako ništa drugo, onda bar mogu da kažu da se njihovi traktori voze po jedinstvenim putevima od poludragog kamenja.
