Konfercenciju za medije o prvoj predstavi u produkciji Narodnog pozorišta Istočno Sarajevo održana je danas u prostorijama ovog pozorišta.

Premijera predstave „Staklena menažerija“, Tenesija Vilijamsa zakazana je za petak, 13. decembar, u 20.00 časova.

Prema riječima Jelene Krstić, vršioca dužnosti direktora Narodnog pozorišta Istočno Sarajevo, riječ je o istorijskom momentu za novoosnovano pozorište.

Sama predstava se, dodaje, odigravala na relaciji Banja Luka - Istočno Sarajevo.

- Prve četiri sedmice, odnosno, počeci predstave realizovane su u Banjoj Luci, u Banskom dvoru i Kući Milanovića, a 1. decembra cijela ekipa je došla ovdje da realizuje na sceni sve ono što je pripremila - rekla je ona.

Za Slobodana Perišića, reditelja predstave, raditi predstavu koja otvara prvu sezonu i pokreće pozorišni život je velika čast.

Perišić ističe da su željeli izabrati komad koji će dostojno predstaviti jednu nacionalnu kuću na bilo kojem festivalu u regionu. Ističe, ipak, da je najveće pitanje bilo da li se okrenuti domaćem ili stranom klasiku.

- Imali smo prijedloge i za domaći tekst. Razni elementi su uticali na nemogućnost izvođenja tih tekstova i došli smo do ovog, zaista predivnog teksta. Pred nama je velika odgovornost i čast da ga predstavimo. Napravili smo predstavu kakvu smo zamislili, a sada nas najviše interesuje povratna informacija od publike – rekao je Perišić.

Kako kaže, Tenesi je tekst pisao autobiografski, te se iz svog ugla bavi određenim problemom svoje sestre, koja je poprilično zanemarena iz njegove percepcije.

Dodaje da u komadu postoje tri svijeta, tri doživljaja male zajednice – porodice, a u maloj zajednici tri različita svijeta koja, ne tako rijetko, dolaze u neviđene sukobe.

- Imamo zanimljivu percepciju djevojke koja je fizički hendikepirana, a sa druge strane posjeduje kvalitetne osobine, koje su zbog hendikepa zanemarene. Mene je najviše zanimala njena percepcija vanjskog svijeta, iz kojeg je ona poprilično izolovana, jer živi u svom svijetu. Kada jedno tako krhko i osjetljivo biće instalirate u realan svijet, normalno je da doživi krah – rekao je on.

Postavlja se pitanje, dodaje, kako jedna tako suptilna duša može da očuva svoju čistoću u okruženju koje smo stvorili.

- To je osnovno pitanje kojim sam se ja bavio u ovom komadu i najviše me grijalo – rekao je on.

Zoran Todorović, dizajner, istakao je da su se on i Perišić u startu složili oko pravca kojim žele da idu, ali da su mnogi faktori uticali na to da su pravac morali mijenjati nekoliko puta.

- Promjenjen je zbog faktora koji nisu mogli biti izbjegnuti, ali, moram priznati, srećan sam i zadovoljan tim „nametnutim“ izborom. Mislim da smo uradili pravu stvar - nacionalni teatar koji se predstavlja svjetskim komadom – rekao je Todorović, dodajući da je komad u osnovi promijenjen, ali u dubokoj suštini ostavljen isti, sa istom porukom koja će svima biti jasna.

Nataša Ivančević u predstavi igra lik majke Amande Vingfild, a ističe da je veoma zahvalna i srećna što učestvuje u otvaranju Narodnog pozorišta u Istočnom Sarajevu.

- Toliko smo o tome pričali, toliko smo željeli novo pozorište. Zaista se osjećam posebno i imam duplu tremu – istakla je ona.

Lauru Vingfild, kćerku, igra Marija Novaković, koja ističe da se glumci često požele psihološkog teatra.

- Čast mi je, jer poželimo ovakve tekstove, da „nažuljamo mozak“ da shvatimo šta je pisac htio da kaže, odnosno, da bismo uspjeli da uđemo u suštinu onoga o čemu je pisao. Srećna sam što igram lik Laure, jer iako je ona od društva odvojena, da u društvu nema osoba kao što je ona, društvo bi totalno propalo  – rekla je ona.

Darko Stojić, koji igra lik sina Toma Vingfilda, istakao je da je „Staklena menažerija“ jedno od najpoznatijih djela svjetske književnosti, ali da je ta činjenica ipak manje važna u ovom trenutku,

- Velika mi je čast igrati u jednom tako značajnom komadu, ali još veća da sa ljudima koji su oko mene pišemo stranicu istorije i budem u prvim redovima – rekao je on.

Milan Dimić ističe da najveću tremu ima ipak on, koji je dijete Istočnog Sarajeva i vratio se u svoj grad.

- Imam veliku odgovornost da sve prođe kako treba – rekao je.

Dimić u predstavi dolazi kao gost iz realnog svijeta i, kako kaže, pokušava da nametne neke stvari i stavove iz realnog u njihov mali, skromni, topli dom.

- Ulazim na sredini predstave, a iznošenjem nekih rečenica i stavova unosim crv sumnje i budim im određene emocije, ali i odgovornost - objasnio je Dimić.