„I nema druge istine do jedne: i u snu, i na javi, i u životu, i nakon života ti ćeš da živiš kroz svoja djela. Neka ti je vječna slava i hvala!“

Danas je na groblju „Gradac“ u Sokocu sahranjen umirovljeni protojerej – stavrofor i starješina crkve Svetog proroka Ilije Milorad Ljubinac. Opjelo je služilo sveštenstvo Mitropolije dabrobosanske u dvanaest časova u Romanijskoj Lazarici u kojoj je prota Milorad službovao od 1976. do 2012. godine. Blizu dvije hiljade ljudi – članova porodice, prijatelja, poznanika i vjernika poštovalaca riječi i djela sveštenika Milorada danas je ispratilo na vječni počinak. Bio je ovo emotivan oproštaj naroda Romanije od velikog čovjeka i poštovanog sveštenika, koji je sa svojim Sokočanima djelio i sreću i tugu.

U ime porodice, kumova i prijatelja oproštajne riječi na sahrani, uputio je profesor Žarko Kovačević, dugogodišnji prijatelj prote Milorada.

– Dragi nam Oče Milorade. Danas se moramo pomiriti sa činjenicom da si daleko, u nekom za nas budućem vremenu, za tebe nepromjenjivom, gdje se ne broje sati, ni dani, niti mjeseci, ni godine. Tamo gdje je tvoje vječno trajanje.

Tvoj minuli život ispunjen je moralnim i duhovnim vrijednostima, čašću i poštenjem, spremnošću da svima pružiš ruku, pomogneš u nevolji, zaštitiš slabije, utješiš neutješne. Zbog toga si bio tako voljen i poštovan, ne samo u mjestima u kojima si službova, nego od svih koji su imali čast da te upoznaju, ma sa kojih prostora dolazili. Niko od nas svoj dio puta ne prođe sa tobom, a da mu se ti nisi približio. Sve nas to obavezuje da čuvamo životne uspomene na tebe: na dobrog supruga, voljenog oca, djeda, brata, zeta, rođaka, druga i prijatelja. U svom životu i radnom vijeku imao si nesebičnu podršku svoje supruge i djece, koja su vrijedno učila i strkla status uglednih akademskih građana, sa čime si se posebno ponosio.

Tvoja sposobnost i odgovornost, tvoja odanost poslu koji si sa toliko ljubavi obavljao, nije mogla proći neopaženo. Ljudi su te voljeli i poštovali, a blaženopočivši vladika Nikolaj te je birao za svoga zamjenika i prvog pomoćnika. Ipak, sva napredovanja u službi i sva životna radovanja bila su potisnuta rođenjem prvog unuka, kada si postao djed. Kako si samo sa ponosom i ljubavlju govorio o svojim unucima i svojoj porodici.

Nije nedostajalo ljubavi u tvom glasu i kada si pričao o svom rodnom mjestu, svom odrastanju, školovanju. Nikada nisi zaboravljao da spomeneš, sa sjetom i ljubavlju, svoje roditelje, braću sestre, mnogobrojnu rodbinu, sa sigurnošću tvrdeći da je porodica najvažniji dio čovjekovog žiovta. Izgradio si se u ličnost sa autoritetom kakvih je bilo malo na ovim prostorima.

Nažalost, oazu porodičnog mira i spokojno starenje uz odrastanje tvojih unuka, narušila je bolest. Bili smo svjesni tvog narušenog zdravlja i tvog mogućeg odlaska, ali svjesni da nakon ovog zemaljskog ti odlaziš u bolji, vječni mir i spokoj. Kao i sve u životu, stoički si primio i podnio teret bolesti i čekao sa mirnoćom dan kada će prestati bol, a tvoja duša pronaći svoj mir u vječnosti kod našeg stvoritelja.

U ime porodice, zahvaljujem se svima koji su našem dragom Miloradu bili na usluzi i pomoći, i učinili sve da mu bolesnički dani budu podnošljivi. Duga je lista onih kojima se porodica obavezuje na zahvalnost.

Vijest o odlasku našeg Milorada stići će i do onih koji do danas nisu znali da više nije među nama, a koji su takođe izgubili dragog čovjeka i prijatelja.

Dragi nam Milorade, bio si vrijednost, ponos i uzdanica svojoj porodici. Svjestan da je tvoj ovozemaljski život na izmaku postarao si se, kao svaki domaćin pred neki važan događaj, da sve učiniš kako bi onima koji ostaju olakšao svoj odlazak u vječnost.

Dragi Milorade, bilo je divno drugovati sa tobom, živjeti sa tobom – kako je teško nemati te više.

I nema druge istine do jedne: i u snu, i na javi, i u životu, i nakon života ti ćeš da živiš kroz svoja djela. Neka ti je vječna slava i hvala!, rekao je u oproštajnom govoru profesor Žarko Kovačević.

Profesor i dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči, protojerej stavrofor Darko Đogo, koji je dosta vremena provodio uz oca Milorada oprostio se od prote riječima:

– Sama činjenica, da sutra, kada dođemo ovdje na poklonjenje hramu Svetog proroka Ilije u Sokolac, nećemo više moći nakon toga da svratimo kod oca Milorada i popričamo sa njim čini nas sjetnim danas. Sjećam se prvog susreta sa njim, ratne 1992. godine na Palama kada je bio u pratnji blaženopočivšeg vladike Nikolaja, jedan čovjek tada ga je nazvao duhovnim aristokratom, sa čime ću se složitu, jer je njegov duh bio iznad svakodnevnice. On je bio čovjek koji je svojom plemenitosti obavezivao, koji je služio u najteža vremena. Svugdje gdje je otac Milorad išao ljudi su ga voljeli i nema mjesta gdje ovaj naš aristokrata duha nije prošao da ljudi nisu poželjeli ponovo da ga vide. Svojom svešteničkom službom, otac Milorad je posvjedočio sve ono u što je vjerovao. Oče Milorade, pomeni nas gore, mi tebe sigurno hoćemo ovdje. Vječna slava i hvala., rekao je protojerej stavrofor Darko Đogo.

Nakon oproštajnih riječi, obavljena je sahrana upokojenog sveštenika Milorada Ljubinca, u svetom groblju na Gracu. Kako je i sam govorio ispraćajući svoje sugrađane na vječni počinak, neka mu je laka tvrda zemlja romanijska i neka se njegova duša plemenita nastani u carstvu nebeskom, neka lebdi nad visovima Romanije, prkosne i ponosne planine na kojoj je život proveo.

Otišao je prota Milorad u vječnost, ali je iza sebe ostavio djelo koje će vječno trajati. Nesebično je darivao sebe za bolji život ljudi i njegovog Sokoca, a te zasluge ni smrt ne može izbrisati.