Sociolog iz Istočnog Sarajeva Vladimir Vasić smatra da danas djeci, ali i roditeljima, nedostaju dva famozna "O" – odgovornost i obaveza.

On objašnjava da se savremeno društvo kreće u okvirima sladunjavih psihologija koje ga oblikuju u pravcu individualizma i hedonizma, gdje se konstantno bombarduje informacijama u kontekstu "ljudskih prava" i "sloboda", a vrlo vješto se izostavljaju odgovornost i obaveza.

- Bespredmetno je govoriti o posljedicama ukoliko ne posvetimo adekvatnu i neophodnu pažnju uzrocima, ali mi uporno to činimo – bavimo se isključivo svršenim poslom i, u ovim tragičnim danima, posljedicama.

Sada je skoro pa nebitno ko je zakazao – svi smo zakazali i svi nosimo dio odgovornosti ali ništa ne dobijamo ako se sakrijemo iza plašta tog opšteg socijalnog alibija kolektivne odgovornosti i krivice. Poraženi smo svi - navodi Vasić za Srnu.

Komunikacija treba da bude u trouglu "dijete – roditelj – škola"

Komentarišući tragične događaje u Srbiji i njihove moguće implikacije u okruženju,
Vasić napominje da se odgovornost ogleda u evidentno lošoj komunikaciji, prvenstveno, na relaciji dijete – roditelj – škola.

Prema njegovim riječima, u tom trouglu krije se veliki dio uzroka za posljedice kojima trenutno svjedočimo.

- Komunikacija u osnovi mora da bude dvosmjerna, a očito da je u `kanalu` komuniciranja neko zakazao. Vrijeme je da stvari nazivamo pravim imenima! Pojedini roditelji vaspitavaju male nedodirljive bogove.

Oni ne dozvoljavaju da se njihovom božanstvu bilo ko obrati sem idolopoklonički, ali nikako da shvate činjenicu da ta njihova `sveta telad` mogu da naprave ozbiljne i katastrofalne probleme - upozorava Vasić.

On smatra da bi akcenat edukacije, a u kontekstu neophodne komunikacije, u konkretnim slučajevima trebalo staviti na roditelje tako što će se osposobiti da prime informaciju da je njihovo dijete destruktivno, te kako na to da odgovore i da je dalje reprodukuju.

- Činjenica je da svi volimo svoju djecu i to je naša dužnost, najsvetija, ali ljubav mora da proizilazi iz odgovornosti - ističe Vasić.

Prema njegovoj ocjeni, ukoliko dijete nema razvijene radne navike koje proizilaze iz, za njihov uzrast prikladnih, obaveza, to je već preduslov i trasiran put za preddelinkventno i delinkventno ponašanje.

- Razvijanjem radnih navika kod djeteta činimo da se osjeća korisnim i važnim u društvu, a samim tim i funkcionalnim što kod njega izaziva osjećaj integracije u društvo, a ne odbačenosti, koju upravo vidimo kao ključan indikator devijacije – odnosno kao nemogućnost socijalne adaptacije na prihvatljiv način - navodi Vasić.

Djeca ne smiju biti žrtve hedonizma i potrošačkog društva

On tvrdi da su djeca samo "kolateralna šteta drske i bezobzirne potrošačke i konzumerističke manije savremenog društva, gdje se hedonizam i egoizam guraju u etar".

Prema njegovim riječima, zanemaruju se, u javnom prostoru, težina izgovorene riječi, dok je kultura dijaloga odgovornih lica na najnižem mogućem nivou, a formati zabave i način upotpunjavanja slobodnog vremena su na krajnjim granciama vulgarizma i devijacije.

- Sistem vrijednosti i interesovanja temeljimo na materijalnom – način na koji, pojedinci, a to djeca vide, dolaze do materijalnog blagostanja često je van zakonskih okvira. Kriminalci, nasilnici, `rijaliti dive` kao savremene muze kultuivisanja, prestupnici svih vrsta, tzv. estradna elita u blještavilu kiča i šunda – nameću se kao okviri ponašanja.

I to ne samo mladima i djeci, već nažalost i zrelim ljudima. Slobodno vrijeme danas se konzumira u kladionicama i kockarnicama, a za to nisu kriva djeca već oni koji su od te pošasti napravili unosan biznis - upozorava Vasić.

On poručuje da, ako uzmemo u obzir sve navedeno, što predstavlja samo djelimično sagladavanje situacije, kristalno jasna je slika kao odgovor na pitanje – ko nam i kako vaspitava djecu i u šta nam izrastaju nove generacije?

- Smatram da je neophodno sistemski rješavati problem. Za početak napraviti ozbiljne revizije u vaspitno-obrazovnim i vaspitno-korektivnim ustanovama – centrima za socijalni rad i drugim specijalizovanim ustanovama za rad sa osjetljivom populacijom.

Kadrovski dodatno ojačati institucije, postojeće kadrove osposobljavati i edukovati ih u sa savremenim kretanjima problematike kojom se bave. Na odgovorne pozicije imenovati profesionalce a ne partijski lojalne igrače - poručuje on.

Ovo što nam se sada dešava, kaže Vasić, produkt je naše višegodišnje šutnje i guranja pod tepih problema i njihovog grubog zanemarivanja, jer smo dozvolili, i sad je kasno, da nam na površinu ispliva sam ološ i šljam i sa dna zasjede na sami vrh medijskog i javnog sedla oblikujući našu realnost i pretvarajući je u apokalipsu čiji su oni uspješni jahači!

Sada su svi alarmi u društvu upaljeni, na potezu su institucije!

- Svi alarmi su upaljeni! Krajnje je vrijeme da stvari već jednom nazivamo kristalno jasnim imenima i krenemo da iste rješavamo – kriminalcima nije mjesto u zabavnim formatima niti u medijima i javnom prostoru, ljudima sa destruktivnim ponašanjima i evidentnim poremećajima potrebna je pomoć, a ne 24-časovni prostor u okvirima `šou programa` za široke narodne mase.

Ukoliko ne ponudimo djeci alternativu za destrukciju, ne smijemo ni riječ progovoriti da ih osudimo jer oni reprodukuju sve ono što vide i što im mi serviramo kao glavno jelo! Ne smije djeci biti na meniju destrukcija kao jedini mogući mehanizam rješavanja problema bilo da je riječ o autodestrukciji ili ovome čemu svjedočimo danas – masovno i okrutno postupanje prema drugim ljudima - naglašava Vasić.

Vasić zaključuje da, prvenstveno, djeci u proces sazrijevanja i odrastanja treba vratiti dva "O", pa će se tek onda moći govoriti o autoritetu i poštovanju, a sve manje, u tom slučaju o destruktivnosti i zločinima onih koji su najvrednije što imamo i čija nedjela, u dane ove, razdiru dušu i cijepaju srce na pola.

Piše: Ognjen Begović