Na svečanoj akademiji povodom jubijela opštine Istočna Ilidža, koja je održana 5. maja, dodijeljena su priznanja zaslužnim pojedincima.

Plaketa opštine Istočna Ilidža za nemjerljiv doprinos u očuvanju i zaštiti srpskog naroda u ratnim i poratnim godina ove opštine, uručena je protojereju - stavroforu Momiru Vasiljeviću.

Povodom toga, protojerej - stavrofor Momir Vasiljević je održao besjedu koju prenosimo u cjelosti.

" Drage sestre i braćo,

braćo sveštenici, uvaženi gospodine načelniče, poštovana gospodo predsjednici, poslanici, ministre, gospodine rektore, gradonačelniče, načelnici, dragi moji Ilidžanci: HRISTOS VASKRSE!!!

Još uvijek smo u svjetlosti praznika Vaskrsenja Hristovog i pozdravljamo se sa ovim uzvišenim, prazničnim pozdravom sve do Spasovdana. Dozvolite mi da večeras najprije našim domaćinima čestitam navečerje krsne slave – Sv. Georgija Velikomučenika i pobjedonosca. Vama gospodine načelniče, kao domaćinu čestitam i svim Ilidžancima kroz vaš lik, ovaj značajni jubilej i krsnu slavu. Kada smo birali krsnu slavu na Ilidži, izabrali smo upravo zaštitnika pravoslavnih vojnika, a onda i zbog svega onoga što je ovaj Božji ugodnik kao mladi vojskovoća postigao. Najprije u dvadesetoj godini postaje tribun (zapovjednik cjelokupne rimske vojske), da bi se ubrzo suprostavio caru Dioklecijanu jer je progonio hrišćane, rekavši da je i on hrišćanin, stavši u zaštitu  progonjenih i za to pretrpio strašne muke (kako pjevamo u crkvenim himnama Sv. Georgiju). Bio je vezan na točku, gdje su mu ekserima parali mlado tijelo, ali se jauk nije čuo. Onda je bačen u jamu, gdje je ostao tri dana sa krečom ali je Gospod bio njegov pomoćnik i spasio ga. Zatim mu je sipan otrov i od otrova je iscjeljen, da bi na kraju, provjeravajući njegovu vjeru, zahtjevali da vaskrsne mrtvaca. Njegova jaka vjera i pomoć Božija i Božija blagodat pomogli su mu i u tome. Otuda su mnogi povjerovali u Boga, Spasitelja Isusa Hrista, povjerovali u Svesvetu Trojicu, Oca, Sina i Svetoga Duha.

Danas je po starom kalendaru 22. april. Evo, upravo upriličena je ova divna akademija na taj dan. Po novom klandaru pak 1992. godine 22. aprila je bio Veliki petak. Htio je Gospod da nas podsjeti na strašne dane. Prvo na Njegovo stradanje jer je Gospod pretrpio radi nas ljudi i radi našeg spasenja strašne muke. Pretrpio raspeće i krsnu smrt, a onda u treći dan preslavno vaskrsao i pobijedio smrt. Otuda je snagu svoju crpio i mladi velikomučenik i pobjedonosac Georgije. Podsjeća nas sestre i braćo ovaj datum i na napad na Ilidžu, jer Ilidža je napadnuta  22. aprila 1992. godine. Tog dana poginulo je 12, a ranjeno 70 Srba. Vjerujem da uviđate da nas ovo asocira na 12 apostola i na 70 apostola Hristovih. Dakle, opominje nas Bog na sva ova stradanja i na sve što smo preživjeli da nismo sami. Koliko je to bio tužan i strašan dan za Srbe Ilidže. Da se podjestimo kao što Gospoda Hrista nepravdeno osudiše i na krstu razapeše i smrt pretrpi, da smo se saobrazili Njegovoj žrtvi i stradanju. Opominje nas i istorija šta se u prošlosti dešavalo našim precima, na ovoj krvavoj vjetrometini imeđu istoka i zapada.

Malobrojan smo narod u odnosu na druge narode, ali smo svijetu dali mnoge velikane. Uprkos svim nedaćama danas je prilika  da se pohvalimo svojim duhovnicima, naučnicima, književnicima, umjetnicima, vojnicima, učiteljima, profesorima i sveštenicima, ljekarima i medicinarima, dobrim radnicima, kao i sportistima. Molitveno pominjemo sve one koji su pretrpjeli stradanje na Ilidži. Ilidžo, sjećamo se 1064 poginula srpska vojnika, koji živote svoje dadoše da te odbrane. Dvije hiljade sto pedeset ranjenih samo u Ilidžanskoj brigadi. Neki su ranjavani više puta, a mnogi ostali trajni invalidi. Sjećamo se uplakanih, sirotih i njihovih vapaja. Neko je nabrojao da je bilo trideset šest ofanziva, mislim da je bilo više. Hrabri i čestiti ljudi odbranili su i teritoriju i svoje porodice, svetinje, kuće i ognjišta.

Onda je potpisan mir i veći dio Ilidže Srbi su morali da napuste. Egzodus i napuštanje svojih kuća. Počelo se iznova Božjom pomoći i blagoslovom, pregalničkim radom iz početka. Šta je sve ostvareno i koliko je urađeno vidljivo je na sve strane. Čestitamo svima zaslužnim za postignute rezultate. Tek što se krenulo stazom uspjeha i dostignuća počele su nove teškoće svjetskih razmjera. Odjednom je strah ušao u naše živote. Drage sestre i braćo, stigle su nove nevolje. Potrebna nam je sloga, bratska ljubav i žrtva, a ponajprije molitva i pomoć Boga Živoga. Otuda i večerašnja sreća da na ovom Saboru vidim ovako impozantan i veličanstven skup i zato se zaista radujem. Krsnu slavu i jubilej 30 godina Istočne Ilidže i ovaj Sabor treba da iskoristimo da se dogovaramo i mudro pronalazimo odgovore na mnoga pitanja. Da pomažemo bratski i na djelu jedni drugima, posebno bolesnima, nemoćnima, siromašnima i svima kojima je pomoć potrebna. Tako smo činili u najteža doba, pronađimo svi zajedno način za to i danas. Zaustavimo omladinu da odlazi iz zemlje i da se što više djece rađa. To je dužnost svih nas.

Želim još jednom da vam čestitam krsnu slavu i tridesetogodišnji jubilej. U ime nagrađenih i u svoje lično ime zahvaljujem se na nagradama i priznanjima. Ovo je povod da se uvijek i iznova pokaže ljubav prema Bogu i bližnjima, da se radujemo i da se veselimo u Gospodu.

BOG VAS BLAGOSLOVIO!"