Naš poznati akademik Vladeta Jerotić, u svojoj knjizi „Čovek i njegov identitet“, objasnio je koje su to sposobnosti koje bi individua trebalo da razvije da bi se smatrala zrelom ličnošću.

- Što je više nezrelih ličnosti u jednom društvu, svakako su i manje šanse da to društvo ostvari svoje ciljeve i omogući prirodan razvoj mnogih potencijalnih mogućnosti, odnosno sposobnosti koje se nesumnjivo nalaze u svakom čovjeku.

Današnji psiholozi i psihijatri, i kada zastupaju različite stavove, složili su se oko nekih značajnih i za sve ljude tipičnih kriterijuma koji mogu približno tačno da odgovore na teško pitanje: Šta zapravo čovjeka čini zrelom i cjelovitom ličnošću? Moramo, najpre, poći od priznate činjenice da nema potpuno zrele ličnosti ili, kako se to stručno kaže, ličnosti koja bi bila potpuno integrisana. Postoje samo stupnjevi zrelosti koji se, više ili manje, približavaju ovoj zamišljenoj, idealnoj cjelini ličnosti kratko ćemo dati one najvažnije kriterijume u psihologiji koji određuju snagu čovjekovog Ja, odnosno pokazuju stepen njegove zrelosti, pri čemu redoslijed ovih kriterijuma ne mora da označava i njihov značaj. Čini se, čak da svaki od njih ima približno podjednaku vrijednost i podjednak značaj.

Sposobnost da volite nekog drugog, a ne samo sebe samog

Narcističke ličnosti, kada su uopšte u stanju da nekoga vole, ovo čine tako što u partneru vole sebe samog, i to ili sebe iz sadašnjosti, ili sebe iz prošlosti, ili sebe onakvog kakvog bi željeli da steknu u budućnosti. Jasno je da takva ljubav partnera nije u stanju da se bilo čega odriče, što znači da podnosi žrtve, princip na kome se zasniva sam život i bez koga se ne može zamisliti ne samo skladna porodica, već ni skladno društvo.

Sposobnost podnošenja neprijatnosti, bola i patnje

Princip apsolutnog zadovoljstva kome, prema Frojdu, teži malo dijete, a koji je Frojd s pravom suprotstavio principu realnosti, neprekidno vreba svakog od nas i zato mora stalno biti pod našom svjesnom kontrolom kako ne bismo dozvolili da drugi umjesto nas podnose bol i patnju (kao sinonime života). Izbjegavanje svakog bola, i fizičkog i duševnog, karakteristika je našeg doba, koje i ovdje pokazuje sve odlike infantilnog regrediranja.

Posjedovanje zrele, a ne infantilne savjesti

Zrela savjest se pokazuje kako u toleranciji, ali i kontroli svojih nagonskih želja, tako i u toleranciji ali i budnosti prema zahtjevima svoga moralnog bića. Nezrela savjest, naprotiv, zasnovana na prijetnjama, strahu i osjećaju krivice, ponaša se prema samoj sebi ili svojoj okolini sadistički ili mazohistički.

Umjerena agresivnost bez reakcije besa ili mržnje, ali i bez pretjerane bojažljivosti

Ako su nam i agresivnost i seksualnost dati kao sirov materijal koji čeka svoju plemenitiju obradu, onda je prirodno da na njih moramo da računamo i djetinjasto je zatvarati oči pred ovim moćnim silama. Potisnuta agresivnost koja nije našla oduška u momentu kada je to bilo neophodno i u mjeri koja odgovara situaciji i našim obavezama kao etičkim bićima, ostaje neiskorišćena, divlja snaga koja se kad-tad mora da isprazni, i to najčešće u nekoj adekvatnoj situaciji i sa pojačanim intenzitetom.

Sposobnost da budemo nezavisni

Ovakvu sposobnost poseduje samo ona ličnost koja je već uspješno u sebi razvila sve druge, ranije pomenute sposobnosti. Ona je cilj i kruna individuacije i jedina stvarna zaloga, ali i uslov slobode. Samo nezavisna, dakle slobodna ličnost zna za tajnu zrelog ponašanja u kome se daje „Bogu Božije, a caru carevo“.

Svako od nas mora najpre da odgovori na pitanje koliko je sam na sebi postigao i šta je do sada učinio sa svojim urođenim i zadobijenim talentima. Tek tada možemo da se okrenemo društvu i da s pravom od njega očekujemo podstreke za rad.

Nema zrelog društva bez zrelih individua. A njih ne stvara samo društvo već i samovaspitanje. Naime, nema druge odgovornosti, kao što reče jedan naš filozof, od samoodgovornosti.