Srbija još jednom traži da Savjet bezbjednosti UN donese odluku da haški osuđenici kaznu izdržavaju u zemlji čiji su državljani, a pod nadzorom Mehanizma ili drugog tijela koje Savjet ovlastio, rekao je pomoćnik ministra pravde Srbije Branislav Stojanović.

On je posebno naglasio ozbiljno zdravstveno stanje generala Ratka Mladića, koji, kako je istakao, očigledno ne dobija adekvatan tretman u zatvoru u Hagu.

Stojanović je u Savjetu bezbjednosti UN ukazao i na odbijanje Mehanizma da generala Mladića privremeno pusti na slobodu radi liječenja iz humanih razloga.

- Zato Srbija traži i dala je sve potrebne garancije za njegovo rano puštanje na slobodu - istakao je Stojanović.

On je izrazio uvjerenje da je blagovremen završetak rada Mehanizma neophodan, ne samo za institucionalni integritet, već i za kredibilitet međunarodne pravde, saopšteno je iz Ministarstva pravde Srbije.

Stojanović naglašava da trenutno, samo 15 osoba koje je osudio Haški sud, ostaje u pritvoru u osam zemalja.

On je ukazao da, uprkos značajnim resursima kojima Mehanizam raspolaže, osuđena lica nemaju adekvatan pristup pravnoj pomoći ili sredstvima neophodnim za pripremu sve složenijih zahtijeva za prevremeni ili uslovni otpust.

- U praksi se od njih očekuje da se oslone na besplatne profesionalne pravne usluge kako bi ostvarili zagarantovana prava - naveo je Stojanović.

Stojanović je naglasio da bi svaka procjena ovog pitanja morala da uzme u obzir da je prošlo više od 30 godina od završetka oružanih sukoba u BiH i Hrvatskoj i 26 godina od završetka sukoba na teritoriji Srbije, kao i da su osuđena lica sada u poodmakloj životnoj dobi i pate od ozbiljnih, a u nekim slučajevima i neizlječivih bolesti.

- U praksi, Mehanizam je uslovni otpust odobravao tek u veoma kasnoj fazi, kada je životni vijek osuđenih lica izuzetno ograničen - rekao je Stojanović i kao najnoviji primjer za to naveo je slučaj generala Nebojše Pavkovića, koji je preminuo za samo 21 dan nakon uslovnog puštanja na slobodu.

On je napomenuo i da ovaj pristup odstupa od višedecenijske prakse dosljednog postupanja sa slično situiranim zatvorenicima, te da pokreće legitimnu zabrinutost da li nova, restriktivna politika služi drugim svrhama, uključujući i efektivno produženje postojanja Mehanizma.

Osvrćući se na pitanje buduće lokacije haškog arhiva, Stojanoivć je naveo da dokumentacija ne obuhvata samo presude, naloge i odluke, već i ogromnu količinu dokumentacije koja nikada nije prihvaćena kao dokaz.

- Njihovo smeštanje u Beogradu, glavnom gradu bivše Jugoslavije, predstavljalo bi prirodno i praktično rešenje, osiguravajući da istraživači i javnost imaju pristup sveobuhvatnim zapisima na jednom mestu - naveo je Stojanović.

On je ponovio spremnost Srbije da obezbijedi odgovarajuće objekte, bezbednosne aranžmane i uslove rada, uključujući privilegije i imunitete za osoblje UN, koje je uključeno u ovaj posao.

Stojanović je istakao čvrstu posvećenost Srbije punoj saradnji sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u ispunjavanju njegovog mandata, napominjući da se taj mandat mora strogo sprovoditi u skladu sa namjerom, vremenskim okvirom i ograničenjima koje je utvrdio Savjet bezbjednosti UN.

Kada je riječ o aktivnosti Kancelarije tužioca, Stojanović je ocijenio da njegov Izvještaj opisuje glavni fokus kao "razmišljanje i planiranje budućnosti Mehanizma u skladu sa rezolucijom Savjeta bezbjednosti 2740", iako, kako je podsjetio, krivično gonjenje zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji više ne spada u njegov mandat.

On je rekao da u slučaju radikala "Radeta i Jojić" Srbija još jednom ponavlja svoju spremnost da preuzme nadležnost nad krivičnim gonjenjem i u ovoj stvari i poziva Mehanizam da preispita svoju odluku da ne ustupi slučaj nadležnim sudskim organima Srbije.