Skijaški trener i jedan od najvećih zaljubljenika u skijanje, Željko Šljivić iz Pala, u razgovoru za portal Katera govorio je o tome kako se i kada zaljubio u skijanje, kako je izgledala njegova profesionalna skijaška karijera i kada je uplovio u trenerske „vode“.

Šljivić ističe da je ljubav prema skijanju naslijedio od pokojnog oca Petka, a istu je prenio na svoju trojicu sinova Milana, Luku i Marka, od kojih je posljednji i najmlađi Marko sada profesionalni skijaš i reprezentativac BiH.

- Moj otac Petko, mašinski inženjer po zanimanju, mi je prenio tu ljubav i interesovanje prema skijanju. Negdje od pete godine života sam počeo da skijam, a to je bilo na Koranu, gdje smo skijali na tri čuvena skijališta. Imali smo jednu stazu ispod kuća Rudića, dugu oko 70 metara, druga je bila na čuvenom „Anđinom brdu“ kod kuća Samardžića i treća iznad sadašnjih teniskih terena – kaže Šljivić.

Željkov otac Petko Šljivić/Foto: Ustupljena fotografija

Šljivić ističe da je tada rijetko ko imao profesionalne skije među djecom. Njegove prve „prave“ skije bile su čuvene „jela“ skije, negdje sa početka sedamdesetih godina prošlog vijeka.

- To je bio period osnovne škole, negdje oko 1970. godine. Sjećam se, pokojni Neško Tomović je preko škole naručivao „jela“ skije. To su bile drvene skije okovane malim limom, oko 2h7 milimetara dimenzija, nešto nalik današnjoj „kantni“ – dodaje Šljivić.

Skijanjem se profesionalno bavio od ranog djetinjstva do odlaska na služenje vojnog roka, 1983. godine. 

Za to vrijeme osvojio je veliki broj nagrada i medalja, a najveća u njegovoj karijeri bilo je zlatno odličje sa Malih olimpijskih igara u Palama 1981. godine, u disciplini veleslalom.

- Do odlaska u vojsku sam se bavio skijanjem i u tom periodu sam često osvajao glavne nagrade na takmičenjima, uvijek bih se našao među prva tri mjesta. Ipak, najbolji rezultat za mene je zlato na MOI 1981. godine na Palama – kaže Šljivić.

Odlazak i povratak sa služenja vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) je bio „prirodni prekid“ profesionalnog bavljenja skijanjem za Željka. Po završetku ZOI 1984. godine, Željko počinje raditi kao učitelj skijanja.

Željko iz mlađih dana/Foto: Ustupljena fotografija

- Uskoro nakon toga, Vojo Tomić i Cicko Prović me pozivaju da se priključim Ski klubu „Željezničar“ iz Sarajeva, koji su oni osnovali i koji je imao velike ambicije u to vrijeme. U to vrijeme, u Sarajevu su na odsluženju vojnog roka bila trojica slovenačkih skijaša, koji su postali dio kluba i donijeli velike rezultate na skijaškoj sceni – ističe Šljivić.

Kaže da je popularnost i rad kluba rastao iz godine u godinu, a od 1987. godine u „Želji“ su počele da se pojavljuju nove, mlade generacije skijaša, Paljanima poznata imena poput Vlade Lučića, Branislava Lolovića, a kasnije devedesetih i njegova sestra Jelena i drugi.

- U „Želji“ sam kao profesionalni trener radio do 1991. godine, do omladinskog prvenstva u Mariboru. Sjećam se kad smo se vraćali sa tog prvenstva, išli smo preko Mađarske zbog rata, koji je već počeo u Hrvatskoj. Zbog blokada ka Sarajevu, djecu sam odvezao na Pale i nakon dva dana uspio sam da ih prebacim kući – kaže Šljivić.

Dodaje da su tokom rata nastavili sa treninzima i takmičenjima djece iz skijaškog kluba, a nakon rata u „novom“ „Želji“, koji je rad nastavio na Palama, a zatim i osnivanjem kluba „Istočno Sarajevo“ u godinama nakon rata.

- Početkom rata imali smo djece iz „Želje“ koja su dobro kotirala, poput Jelene Lolović, dvostruke učesnice ZOI, Mirjane Granzov, Vlada Lučića, Vlada Parađine, Miljana Lizdeka i mnogih drugih. Ja sam ih trenirao, išli smo na pripreme na glečere, na takmičenja po Srbiji. Prvi sin Milan se rodio 1992. godine kad sam bio sa djecom na pripremama na glečerima – ističe Šljivić.

U periodu profesionalnog skijanja/Foto: Ustupljena fotografija

Dodaje da se i Luka, njegov srednji sin rodio 1994. godine, dok je od kuće odsustvovao mjesec dana zbog odlaska na pripreme na glečere.

- Djeca su osvajala dobre rezultate i na Bambi kupu, a onda je došao period kada su već dovoljno statasali i bio im je potreban viši nivo treniranja. Morali su da rade na višem nivou, a za to sam imao punu podršku njihovih roditelja. Onda smo preko Skijaškog saveza Srbije poslali nekoliko njih, a među njima najbolja je bila Jelena Lolović – ističe Šljivić.

Nakon završetka Odbrambeno-otadžbinskog rata, Šljivić nastavlja da radi u „Željezničaru“ na Palama, a zatim u klubu „Istočno Sarajevo“, kroz  čiji proces treniranja je prošlo mnogo djece.

- Kroz taj klub su prošla i moja djeca. Moj sin Marko je naučio da skija u trećoj godini. Trenirali smo na Jahorini, a prvi put smo se na takmičenju van zemlje pojavili 2002. godine u Zagrebu. Sjećam se, te godine na žrijebanju bili su Marko Šljivić, Vuk Ćosić i Strahinja Šljivić – kaže Željko.

Djeca u Ski klubu „Istočno Sarajevo“ su vremenom stasavala, radilo se naporno i treniralo, a donosili su uvijek pregršt medalja sa takmičenja. Željko kaže da su takmičari ovog kluba uvijek bili među prva tri na nivou BiH.

Marko Šljivić/Foto: Ustupljena fotografija

- Nakon tog kluba, prešao sam da radim u Ski klub „Jahorina“ iz Pala, a sa mnom je prešao i Marko. Za tri godine rada, postali smo prvaci BiH i taj rekord dobrih rezultata držali smo narednih četiri ili pet sezona. Nakon toga došli smo do problema u radu, na način da klub nije imao iste takmičarske ambicije kao ja – kaže Željko.

Nakon „Jahorine“ sa Igorom Šljukom kreće u osnivanje ski škole „Pale“, koja ubrzo nakon toga prerasta u skijaški klub, koji danas okuplja tridesetak djece sa velikim ambicijama i kvalitetom da jednog dana budu pravi šampioni.

- Ski klub „Pale“ smo osnovali prije nekih četiri ili pet godina, sada on broji oko tridesetoro djece, radimo odgovorno i ostvarujemo dobre rezultate. Naša baza je Ski centar „Ravna planina“ – kaže Šljivić.

Protekla skijaška sezona bila je vrlo povoljna za Ski klub „Pale“. Takmičari ovog kluba su imali odlične rezultate, osvojeno je mnogo zlatnih, srebrnih i bronzanih odličja.

Ski klub Pale/foto: SK Pale

Željka je u profesionalnom smislu, u potpunosti naslijedio najmlađi sin Marko, koji je među 300 najboljih skijaša na svijetu i stalni član reprezentacije BiH. Najstariji Milan i Luka su takođe trenirali skijanje, ali se nisu dugo zadržali u ovom sportu na profesionalnom nivou.

- Skijanje je skup sport, a ovi što bi trebali nemaju razumijevanja za to. Marko je u posljednje tri godine osvojio 30 medalja takmičeći se u sedam zemalja, ali njih to ne zanima. Samo za opremu, četiri para skija i dva para vezova, platio je 2.200 evra – ističe Željko.

Dodaje da je vrlo razočaran današnjim stanjem u društvu u Republici Srpskoj i BiH.  Pojedine stvari se kaže, mogu sresti samo kod nas i nigdje drugo na svijetu.

- Tek ove godine su se sjetili da mi uruče neku nagradu, a proizveo sam toliko šampiona i olimpijaca, od Jelene Lolović, Vlada Lučića, Marka Rudića, Žane Novaković i drugih. To su sve djeca koja su trenirala kod mene i sa kojima sam radio – kaže Šljivić.

Pored skijanja, Željko je veliki zaljubljenik u pčelarstvo, te trenutno posjeduje oko 150 košnica. 

- Pčelarstvom se bavim od svoje dvadesete godine, to je strašno obiman posao za koji je, prije svega, neophodna vještina. On nam je jedini i osnovni proizvod - ističe Željko.

Uz veliku podršku supruge Radenke, inženjera poljoprivrede po struci, kao i trojice sinova, Željko je prije par godina u sklopu svog domaćinstva otvorio i pekaru, za pečenje domaćeg hljeba po receptu starih baka, bez boja i aditiva. 

Biografija:

Željko Šljivić je rođen 1. februara 1963. godine u Sarajevu, opština Centar. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Palama, a diplomirao je na Građevinskog fakultetu u Sarajevu. Nijednog dana nije proveo u struci, jer je veliki zaljubljenik skijanja i time se bavio tokom cijelog života do danas. 

Pripremio i razgovarao: Miljan Rašević