Život i djela sveštenomučenika Miloša Bilbije uče da je vjera kičma srpskog postojanja, da sa njom nema trgovine, da se sa njom živi i umire, rekao je danas Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovički Sergije nakon službe u Bosanskom Grahovu povodom kanonizacije ovog sveštenika.
Vladika je u besjedi istakao da se mošti ovog sveštenomučenika, koji je kanonizovan na majskom Saboru Srpske pravoslavne crkve, čuvaju u Hramu u Bosanskom Grahovu od 2018. godine.
- Radostan je ovaj dan i ovaj grad, za svako srce ispunjeno ljubavlju Hristovom. Otac Miloš Bilbija je bio hrabar i nesalomiv - rekao je episkop Sergije.
On je vjernicima u besjedi ukazao da je njihov zemljak, sveštenik i junak, otac Bilbija rođen u svešteničkoj i junačkoj kući oca Ilije, paroha Grahovskog. Vladika je podsjetio na svešteničke dan oca Bilbije koji se isticao u svom pastirskom radu, svojom istrajnom i istinskom vjerom.
Živio je za Crkvu i svoje parohijane, krstio potonjeg junaka i mučenika Gavrila Principa, poslije čijeg utamničenja su, kako je rekao vladika Sergije, započeli dani stradanja i za oca Bilbiju.
- S obzirom da nije htio krivotvoriti Gavrilovu krštenicu, kako se to od njega očekivalo, u Livnu je bio izložen najstrašnijim mukama, palili su mu bradu, kosu, udarali su ga i jahali sa namjerom da ga ponize i povrijede.
Nakon dvodnevnog iživljavanja, polumrtav je vraćen svome domu - ispričao je vladika.
Uprkos naporima mnogih, dodao je, otac Bilbija se nikada nije oporavio, otišao je sa ovog svijeta kao mučenik i junak, sveštenik koji nije trgovao istinom.
Prema riječima vladike, zaborav nije prekrio oca Bilbiju, već su njegovi zemni ostaci izvađeni 15. oktobra 2018. godine, a u maju ove godine je proglašen sveštenomučenika.
Miloš Bilbija nije izdao Crkvu, ni svoj narod, ni Gavrila. Jednom se živi i umire, neka naše življenje bude ispunjeno čašću, poštenjem, trudom i podvigom, a ako bude nešto trebalo Gospod će nam sigurno dati", zaključio je vladika u besjedi.
Orden novomučenika bihaćko-petrovačkih po blagoslovu episkopa Sergija dodijeljen je protoprezviteru-stavroforu Vojislavu Bilbiji, potomku sveštenomučenika, a posthumno Nebojši Majstoroviću arhijerejska pohvalnica za njihovu svesrdnu borbu za predstavljanje i promovisanje lika i djela sveštenomučenika Miloša.