Protjerivanje više od 15.000 Srba i ubistvo 283 ljudi, među kojima i 114 civila, u hrvatskoj akciji "Bljesak" ostalo je nekažnjeno 31 godinu od agresije hrvatskih snaga na Srpsku autonomnu oblast Zapadna Slavonija.

Kako je saopšteno iz Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", agresija je izvršena na oblast koja je bila pod zaštitom UN, a na Srbe iz Zapadne Slavonije 1. i 2. maja 1995. godine krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih snaga.

- Zaštitne snage UN su se povukle i prepustile srpski narod na milost i nemilost hrvatskom agresoru, pa je narod Zapadne Slavonije bio prinuđen da krene u egzodus prema Republici Srpskoj – saopšteno je iz "Veritasa".

Iz "Veritasa" navode da su Srbe na putu prema "mostu spasa" na rijeci Savi sustizale avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci, dok su ranjenici klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.

U akciji "Bljesak" poginule su i nestale 283 osobe, među kojima je 57 žena, 12 maloljetnika, od kojih je i osmoro mlađih od 14 godina, kao i 76 osoba starijih od 60 godina, podsjeća Srna.

Među nestalima se vodi još 108 osoba, među kojima je 46 civila, uključujući i 23 žene, a od 150 ekshumiranih posmrtnih ostataka iz grupnih grobnica, do sada su identifikovane 123.

U "Veritasu" ukazuju da su u hrvatskoj akciji "Bljesak" najviše stradala sela Medari sa 22 žrtve, uključujući 11 žena i troje djece i Paklenica sa 20 žrtava.

Ubijeno je sedmoro članova porodice Vuković - Ranko i njegova supruga Anđelija sa djecom Goranom /11/ i Gordanom /8/, Rankov brat Milutin, njegova supruga Cvijeta i njihova kćerka Dragana /7/.

Zarobljeno je oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine, od kojih su mnogi mučeni, a hrvatski sudovi osudili su veliki broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za navodne ratne zločine.

Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena, ističu iz "Veritasa".

Uskoro su i ti civili, uz pomoć zaštitnih snaga UN i humanitarnih organizacija, prevezeni u Srpsku i Srbiju, od kojih se do sada vratilo tek oko 1.500.

Savjet bezbjednosti UN Rezolucijom 994 od 17. maja 1995. godine od Hrvatske je zatražio da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. godine.

Hrvatska je ignorisala ovu rezoluciju, jer nije imala ultimativan karakter.

Haško tužilaštvo imalo je sve činjenice o zločinima, ali nikada nije otvorilo istragu, kao što Hrvatskoj ni Savjet bezbjednosti UN nikada nije uveo kaznene sankcije zato što je kao članica UN izvršila agresiju na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala.

Pred nacionalnim pravosuđima Hrvatske, Srbije i BiH protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga podneseno je nekoliko krivičnih prijava za zločine nad Srbima u toj akciji, koje nisu odmakle dalje od predkrivične faze.

U avgustu 2021. godine iz Tužilaštva BiH u Hrvatsku je upućena zamolnica o ustupanju krivičnog gonjenja protiv 14 hrvatskih komandanata koji su učestvovali u akciji "Bljesak", što je inicirano krivičnim prijavama Centra javne bezbjednosti Banjaluka iz 2006. i 2007. godine.

Vlada Hrvatske je to odbila po hitnom postupku uz obrazloženje da dokumentacija i materijal koji su dostavljeni ne daju nikakav osnov za postupanje pravosudnih tijela u Hrvatskoj.

Sa druge strane, Županijski sud u Zagrebu u martu 2020. godine nakon višegodišnjeg postupka nepravosnažno su u odsustvu osuđeni Milan Martić na sedam godina zatvora i komandant Srpske Vojske Krajine Milan Čeleketić na 20 godina zatvora zbog "osvetničkog raketiranja i granatiranja hrvatskih gradova nakon akcije `Bljesak`".

Navodeći da su rakete ispaljene tokom hrvatske agresije kao znak upozorenja agresorima da obustave napad na srpsku oblast pod zaštitom UN, u "Veritasu" pitaju ko i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje vođenja rata?