Premijerno izvođenje komada “Miro(pomazan)”, scenariste Zorana Todorovića, na festivalu “Ljubica” u Gradskom pozorištu Gradiška potvrdilo je da njegova pobjeda na konkursu Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske za najbolji domaći dramski tekst nije bila stvar slučaja.

Pod rediteljskom rukom Slobodana Perišića glumačka ekipa sa Aleksandrom Stojkovićem Piksijem na čelu (koji je osvojio i nagradu za najboljeg glumca na festivalu) oživjela je tekst na sceni kao spoj zdravog humora, iskrenih emocija i propitivanja vjerskih, nacionalnih i porodičnih odnosa.

Sam autor za “Glas Srpske” kaže da su prvi utisci nakon premijere nadmašili sva njegova očekivanja.

- Moralo je doći do odstupanja od originalnog teksta, ali ona nisu narušila integritet komada, već su ga unaprijedila i dovela na viši nivo. Ekipa koja je radila je pokazala sjajan primjer prevođenja literarnog djela u drugu vrstu medija. Reditelj je uradio ono što je trebalo i što je samo on znao dok je postavljao komad. Odlično skrojena režija za dobro skrojen komad. Scenografija, muzika, kostimi, izbor glumaca i izvedba, sve je na pravom mjestu u pravo vrijeme - rekao je on.

Todorović ističe da mu je zbog svega motivacija pojačana, ali da neće biti forsiranja u daljem pisanju, već da će priče određivati tempo nastanka.

- Ono što je najvažnije, jer je aktuelno, je to da se glad za pisanjem nije zasitila. Već se dosta toga vrti u nekim polurazmišljanjima. To je dobar znak i mislim da ću vjerovati sebi. Novih pisanja će biti, samo se ne zna kada. Želim da ostavim svoj trag u pozorištu, ali da taj trag bude jednog dana i prepoznatljiv po nečemu, a ne samo po prisutnosti ili brojnom stanju - rekao je Todorović.

Autor, koji živi u Istočnom Sarajevu, kaže da je putanja ovog komada od njegove ideje preko konkursa Ministarstva prosvjete i kulture, do premijere u Gradišci, jedna vrsta pozorišta za sebe.

- Komad je nastao iz moje potrebe da jedan poluvic ukomponujem u dramski komad. Kažem “neki” jer nije bilo naznaka da ću napisati nešto novo, pa sam se našao u situaciji da moram napraviti prostor u koji ću ubaciti taj vic. Naravno, nisam se ozbiljno prihvatio zadatka, već sam vrtio u glavi fragmente, likove, situacije. Nisam se trudio zaista, ali nisam više ni mogao da odustanem - kaže autor teksta i dodaje da je ključna stvar bila pojava konkursa “Reci naglas” koji ga je dodatno motivisao da definiše priču koja mu se, kako on sam kaže, stalno i nesređena vraćala u misli.

Kako je objasnio, komad je napisao u nepune dvije noći, iz prve, bez izmjena i korekcija dijaloga.

- Proces razmišljanja i odbacivanja kanalisao sam kroz nekoliko sati kucanja na laptopu. Želio sam da osvojim prvo mjesto, bio sam siguran u ono što sam napisao, ali nisam očekivao da se to desi. Kada mi je javljen rezultat konkursa, bio sam presrećan - istakao je Todorović naglasivši da je konkurs značajan za razvoj domaćeg dramskog teksta i jačanje pozorišne scene u Srpskoj.

Kada govorimo o nazivu predstave, riječ miropomazan ima značenje u vjerskom smislu, ali u imenu predstave “(Miro)pomazan”, po riječima njenog pisca, dobija dodatne dimenzije kroz spoj tragedije i komedije u ljudskom životu.

- U teološkom značenju kod miropomazanja čovjek dobija dar Duha Božijeg, da bi se uzdigao novim životom primljenim na krštenju. Glavni junak Miro je neka vrsta devijacije u tom kontekstu čina sjedinjavanja “novokrštenog” sa Hristom. On se u spoznaji ne uzdiže, već tone i gubi svoju ličnost. Nju potiskuje nešto drugo, neželjeno, neočekivano i izvan kontrole. Priča nije nimalo naivna iako je u pitanju komedija. U naslovu je i mala igra riječi koju sam morao da napravim, jer volim sitne detalje koji će nekome biti duhoviti - jasan je Todorović.

Iskustvo

Todorovićevo ime dugo je prisutno na kulturnoj sceni kroz brojne radove, ali i njegovo posvećeno vođenje studija za kreativno pisanje “Teatrolog” u Istočnom Sarajevu. “(Miro)pomazan” nije njegov prvi komad, ali je, po njemu, važan samostalni korak dalje.

- Ranije radove, neke od njih, sam postavljao u vlastitoj režiji i produkciji, sa divnim mladim ljudima. To nije moglo da bude dugog vijeka iz više razloga, a najviše zbog nedostatka novca i mogućnosti učesnika. Ali to je bilo dobro. I meni vrijedno. Međutim, sav taj rad, trud i druženje nemaju veze sa onim što sam želio iskazati pišući komad “(Miro)pomazan”. Njega nisam pisao za sebe, već za nekoga drugog. Za neko novo iskustvo. Ovo je bila neka samo moja, individualna priča. Srećom, sada više nije samo moja priča - kaže on.