Šesnaestogodišnja Jovana Stevanović mlada sportistkinja iz Zvornika živi svoje snove na fudbalskim terenima, igrajući za bijeljinski Radnik-Bumerang, ali i za reprezenzaciju Bosne i Hercegovine.

Jovana je već četiri godine u standardnoj postavi Ženskog fudbalskog kluba Radnik – Bumerang iz Bijeljine, koji se takmiči u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a u selekciji U17 brani boje bosansko-hercegovačke reprezentacije.Iako nekoliko puta sedmično iz Zvornika gdje živi i ide u prvi razred srednje škole dolazi na trening u Bijeljinu prelazeći svaki put po 80 kilometara, s osmijehom kaže da joj nije nimalo naporno.

– Ja fudbal volim oduvijek, sve što je u vezi s fudbalom nije mi teško ni naporno. Radujem se svakoj utakmici – kaže Jovana.

Roditelji preuzimaju veliki dio tereta na sebe kako bi pomogli Jovani da redovno trenira. Jedinu pravu podršku ima od svoje porodice i kluba ali se postavlja pitanje da li će to biti dovoljno za uspjeh o kojem Jovana mašta. Odnosno da li će porodica zajedno sa klubom u nadolazećim godinama uspjeti preći i sve finansijske prepreke u vidu stalnih putovanja na treninge i olakšati put ovoj mladoj sportistkinji.S obzirom na brojne životne norme koje nam nalažu da su muškarci u mnogo čemu superiorniji u odnosu na žene, pa čak i u sportu Jovana gleda na to kao na nepravdu i želi da se bori i pokaže svima da nije bitno ko je kog pola nego da je suština u tome da svako može da radi ono što voli i na kraju da uspije u tome. Prisjeća se da je kao mala djevojčica stalno uzimala loptu od starijeg brata kojem je fudbal ostao samo rekreacija, a njoj izazov i najveća ljubav.

– Pratim sve u muškom fudbalu, Ronaldo je po meni najbolji igrač svih vremena – kaže ova skromna djevojka kojoj je najveći dosadašnji uspjeh kako kaže ono što je postigao njen matični klub kao i reprezentacija.

Iako ženski fudbal kod nas traži mnogo odricanja, rada i napora, Jovana kaže da istovremeno donosi mnogo više radosti i zadovoljstva, zbog uspjeha koje postiže sa svojim saigračicama i dodaje da nema nekih velikih želja.

– U daljoj karijeri nemam posebnih želja, bila bih srećna da ostane sve kako je sada, jer sam prezadovoljna – napominje Jovana.

Majka ove mlade fudbalerke kaže da u porodici nisu imali dilemu da je podrže uprkos čuđenju sredine.

– Mi nismo imali nikakvu dilemu, odmah smo je podržali i evo pokazalo se koliko je to bilo važno i za komunikaciju jer Jovana od rođenja ima problema sa sluhom – kaže njena majka.

Roditelji je prate na gotovo svim utakmicama i sigurni su da je upravo igra i ljubav prema fudbalu doprinijela tome da je Jovana dobar đak, dobar sportista i jedna sretna mlada djevojka, koja umije da se raduje svemu, a pogotovo sportskim uspjesima. O tome svejdoče i njene saigračice kao i trener Jelena Milović koja za Jovanu ima samo riječi hvale.