Samoizolacija izazvana vanrednim mjerama uvedenim usljed pandemije virusa korona, kako kod nas, tako i u svijetu, konačno je ljude vratila čitanju. Lokalni i globalni izvještaji bibliotekara naširoko govore o tome da je potražnja za knjigama porasla u danima iza nas.

Stoga je redakcija "Nezavisnih" preporučila nekoliko knjiga koje bi mogle dobro poslužiti na prinudnim godišnjim odmorima. Preporučili su prozna i poetska djela koja potpisuje generacija srpskih i jugoslovenskih književnika rođena nakon današnjih klasika (Andrića, Crnjanskog, Selimovića), a prije trenutno aktivnih književnih stvaralaca.

Slobodan Selenić  "Ubistvo s predumišljajem"

Pavle Zorić je roman Slobodana Selenića nazvao agonijom građanskog društva koje je u sudbonosnom sudaru liberalizma i totalitarizma doživjelo slom. Isti književni kritičar Selenića je etiketirao i kao majstora pripovijedanja, te kao sjetnog slikara beogradske sredine i najboljeg poznavaoca različitih govora u njoj. Istina je da je pisac sa svog prozora u centru Beograda, dok je pisao "Ubistvo s predumišljajem", osluškivao govor studenata i njihove fraze utkao u književno djelo. Otud i tako sjajni dijalozi Bulke i Bilogorca u jednom i Jelene Ljubosavljević i Krsmana u drugom istorijskom času.

Branislav Petrović "Sabrane pesme"

- Ne umem da živim, a živi mi se /kad umrem, rodiću se, čini mi se - kaže jedan distih Branislava Brane Petrovića koji je poživio od 1937. do 2002. godine. I zaista, mnoge pjesme ovog pjesnika danas su dostupne na internetu gdje njegova, ako tako možemo da kažemo, popularnost raste nakon njegove smrti. Međutim, ma koliko bio pohvalan trud pojedinaca da Branine pjesme učini dostupnim na internetu, izdavački poduhvat kuće "The English Book" je korak ispred.  U njihovom izdanju, naime, mogu se pronaći sabrane pjesme ove nesvakidašnje pjesničke pojave.

Momo Kapor "Konte"

Iako su zbog njegovih političkih izjava za Momu Kapora mnogi govorili da je "bio dobar pisac dok nije skrenuo u nacionalizam", izdvajamo jedan roman iz njegove kasne stvaralačke faze koji i te kako negira ovakve tvrdnje.  Roman "Konte",  ako ne može da baci u sjenu "Folirante", "Provincijalca", "Unu" i sve što je Kapor pisao sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog vijeka, onda bar može stajati rame u rame s tim knjigama. To je priča o Niku Kažanegri, savremeniku dvadesetog vijeka, koji će se za vrijeme bombardovanja Srbije 1999. godine obratiti lično piscu Momi Kaporu kako bi ovaj za 10.000 njemačkih maraka književno obradio njegove memoare. Da li će u ovom romanu, gdje pisac i sebe predstavlja kao lika, biti prevaren konte Nik, sam pisac ili pak čitalac, na ovom je posljednjem da provjeri.

Vito Nikolić "Posljednja pjesma"

Odabrane pjesme Vitomira Vita Nikolića (1934-1994) objavila je podgorička "Nova knjiga" prije pet godina i u vremenu kada izdavači u širokom luku izbjegavaju poeziju, ovo je izdavački poduhvat vrijedan divljenja. Iako je za života objavio tek tri knjige poezije, poput pjesničkog mu sabrata Brane Petrovića, Vito Nikolić ostavio je neizbrisiv trag u pjesništvu na prostoru bivše Jugoslavije. Nazivan je pjesnikom "bolovanja, drumovanja i lumpovanja", a njegov lirski subjekt nazivan je "divnim siromahom koji sem srca nema ničeg". Bio je strastveni poznavalac istorije, koji je kao dječak i sam bio u njenoj nemilosti. U njegovim pjesmama često naizlazimo na opise smrti, ali ne bez kontrasta - ljepote življenja.

Milovan Vitezović "Milena iz Knez Mihailove"

Za kraj, kao omaž jednoj generaciji, preporučujemo roman "Milena iz Knez Mihailove" Milovana Vitezovića, aktuelnog predsjednika Udruženja književnika Srbije i jedinog živog književnika iz ovog izbora. Riječ je o romanu koji je sa jedne strane priča o lijepoj i pametnoj Mileni Tici koja je 1968. donijela proljeće u Beograd, a sa druge strane to je i priča o jednoj mladosti. Roman je spoj fikcije i fakcije pisan sličnim postupkom kao roman "Konte" i u njemu se pojavljuju stvarni likovi, gledano iz današnje perspektive, veoma nestvarnih i uzbudljivih šezdesetih godina prošlog vijeka.