Istočno Sarajevo je izraslo tiho, iz potrebe čovjeka da iščupane korijene ponovo poveže sa zemljom i negdje ostane. Da nešto sačuva i nekome pripada.
Istočno Sarajevo izraslo je iz sudbina ljudi koji su, krenuvši u neizvjesnost i bespovrat, na praznom prostoru podizali grad koji je dublji od kamena od kojeg je sazidan.
I zato ovaj grad nisu najprije činile zgrade, nego imena. Ljudi koji su živjeli skromno, u tišini stvarali, učili druge i tiho vjerovali da svaki njihov trud ima smisla, čak i onda kada ga niko ne čuje i ne vidi.
Danas njihova imena nose ulice koje pričaju o čovjeku, djelima, vremenu i vrijednostima koje su nadživjele i njega i vrijeme u kojem je živio.
Upravo zato pokrećemo seriju tekstova posvećenu znamenitim ličnostima čija imena žive na kartama Istočnog Sarajeva. Svakim novim tekstom vraćamo im život i podsjećamo na vrijednosti koje su nosili i čuvamo od zaborava ono što je dio našeg zajedničkog nasljeđa.
Milan Šarac – simbol hrabrosti i požrtvovanosti
Milan Šarac rođen je 1917. godine u selu Đedovci kod Sokoca, u seljačkoj porodici. Osnovno obrazovanje stekao je u Han Stjenicama, a nakon završetka škole ostao je na porodičnom imanju, baveći se zemljoradnjom. Tokom služenja vojnog roka u Jugoslovenskoj vojsci 1939. godine završio je podoficirsku školu.
Ustanak i vojni put
Učestvovao je u Aprilskom ratu 1941. godine, a poslije kapitulacije Jugoslovenske vojske uspio je da izbjegne zarobljavanje i vrati se na Romaniju. Već u julu iste godine, kada je u istočnoj Bosni izbio ustanak, priključio se prvim ustanicima. U Romanijskom partizanskom odredu postepeno je napredovao od borca do komandira čete.
U martu 1942. godine postao je pripadnik Prve proleterske udarne brigade, gdje je najprije obavljao dužnost komandira Druge čete Šestog beogradskog bataljona, a kasnije i zamjenika komandanta, odnosno komandanta Beogradskog bataljona. Iste godine kada je započeo ustanak, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.
Ratni podvizi
Tokom čitavog ratnog puta Milan Šarac pokazao je izuzetnu hrabrost i odlučnost. Kao borac Romanijskog partizanskog odreda istakao se u brojnim borbama na Romaniji, kao i na frontu kod Pala i u okolini Rogatice. Nakon prelaska u Prvu proletersku udarnu brigadu nastavio je da se dokazuje u najtežim borbenim zadacima, među kojima se izdvajaju napad na Bradinu, zauzimanje Klenka, borbe kod Livna i Jajca, kao i forsiranje Drine.
Šarac se posebno istakao u borbi na Klenku, gdje je sa svojom četom nanio teške gubitke ustaškim snagama, izbacivši iz stroja oko 70 ustaša i razbivši čitavu ustašku bojnu iz Mostara. Značajnu ulogu imao je i u borbama na Carevom Polju prilikom zauzimanja Jajca, kada je njegova četa iz stroja izbacila više od 100 njemačkih vojnika.
Zahvaljujući svojim komandantskim sposobnostima i hrabrosti, njegova četa dobila je jedno od najvažnijih mjesta u odbrani položaja na Bradini tokom Četvrte neprijateljske ofanzive. Prilikom prelaska partizanskih jedinica i Centralne bolnice preko Neretve, njegova četa je zadržavala prodor njemačkih snaga preko Jablanice.
Tokom Bitke na Neretvi postavljen je za komandanta Šestog beogradskog bataljona. Sa svojim borcima puna dva dana i dvije noći uspješno je zadržavao nadiranje glavne neprijateljske kolone, čiji je zadatak bio da opkoli partizanske jedinice. U borbama na Golom brdu Beogradski bataljon presjekao je odstupnicu italijanskim snagama i nanio im velike gubitke, izbacivši iz stroja veliki broj njihovih vojnika.
Od Sutjeske do narodnog heroja
U Petoj neprijateljskoj ofanzivi, u borbama kod Čelebića, njemačke snage uspjele su da zarobe bolnicu i komoru Šeste istočnobosanske brigade. Njegov bataljon je u odlučujućem napadu uspio da probije neprijateljske položaje, oslobodi zarobljenu bolnicu i komoru, te snažnim dejstvom potisne njemačke snage čak 15 kilometara. Ovim podvigom omogućen je prelazak velikog broja boraca preko Sutjeske.
Milan Šarac poginuo je 7. juna 1943. godine u borbama na Krekovima, iznad Tjentišta. Za izuzetnu hrabrost i doprinos u Narodnooslobodilačkoj borbi, ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije od 5. jula 1951. godine proglašen je za narodnog heroja.
Sokolac čuva sjećanje na Milana Šarca
U Sokocu jedna od ulica nosi ime narodnog heroja Milana Šarca, čuvajući uspomenu na njegovu hrabrost i požrtvovanost.