Kako bi dopunila kućni budžet Aleksandra Kuljanin, trgovac iz Rogatice, već godinama pravi razne ukrasne predmete najčešće reciklirajući stari papir, a mala umjetnička djela koje stvore ruke ove vrijedne žene sugrađani poklanjaju za razna slavlja.

- Riječ je uglavnom o sitnijim stvarčicama u vidu suvenira kao što su prstenovi, ikebane, korpice za cvijeće, vještačko cvijeće, ukrasne flaše. Idealne su za poklon u raznim prigodama kao što su slave, svadbe, Dan zaljubljenih, Osmi mart i slično - priča Aleksandra, inače članica Udruženja žena “Rogatica”.

Uz papir, uglavnom stari, osnovni repromaterijali koji koristi su  tutkalo, vodene i druge trajnije boje, kukuruzovina i slično.

- Najčešće su to moje lične kreacije, a ponekad inspiraciju pronađem i na internetu ili u nekom ženskom časopisu - priča Aleksandra koju mnogi znaju po nadimku Sandra.

Njene rukotvorine neizostavne su na svakoj manifestaciji koje organizuje Udruženje žena “Rogatica”.

- To je u ovim uslovima jedino moguće sa moje strane. Razapeta između kuće i porodičnih obaveza i posla možda nisam dovoljno aktivna u Udruženju, ali ono što dajem, dajem od srca i sa zadovoljstvom - priča ona.

Iako se od ovog hobija, kaže, ne može živjeti, dobro dođe da popuni kućni budžet uz minimalac koji zarađuje radeći kao trgovac.

Ova vrijedna žena, koja je u Rogaticu došla kao izbjeglica iz Konjica, u životu se nije libila nijednog posla.

- Naša porodica spašavajući žive glave i bez igdje ičega, dospjela je u Gacko gdje smo boravili nekoliko mjeseci, a zatim  punih  sedam godina u Višegradu, dok smo se 2004. godine, idući za poslom moga supruga Tomislava, našli u Rogatici i evo nas i danas. Ovdje smo kupili plac, izgradili kuću i savili porodično gnijezdo - priča Aleksandra.

Po  dolasku u Rogaticu, iako po zanimanju tehničar mašinske obrade drveta, radila je razne poslove za dnevnicu.

- Obišla sam  s jeseni veliki broj njiva na Borikama i okolini Rogatice vadeći krompir, a radovala sam se kad sam bila u mogućnosti da idem na sadnju novih šuma za račun Šumskog gazdinstva “Sjemeć”. I taj sezonski posao sam radila nekoliko godina, ali i vodila domaćinstvo u kome su uz mog supruga Tomislava, koji je građevinski radnik, bili svekar i svekrva i naš sin jedinac Stefan, koji je rođen 1997. i sada kao šumarski inženjer pokušava da nađe stalni posao - kaže Aleksandra.

Autor: Sreten Mitrović