Anđela Radović, učenica devetog razreda Osnovne škole „Pale“ od drugog razreda piše poeziju i prozu, a za to su „zaslužni“ ponajviše njeni roditelji, koji su joj tokom odrastanja kupovali razne knjige bajki, basni i pjesmica Ljubivoja Ršumovića i Desanke Maksimović.

Anđela u razgovoru za portal Katera kaže da je konstatno čitanje i slušanje tih pjesama i lijepih, izabranih riječi mnogo uticalo i motivisalo je da počne i sama da piše poeziju i prozu.

- Tokom školovanja dobila sam veliku podršku moje učiteljice Dušanke Ćirić koja je prepoznala moj talenat. Imala je uvijek vremena za moje pjesmice i priče, te me je izvodila pred tablu da svoje pričice podijelim i sa mojim drugarima koji su me sa uživanjem slušali. Pored učiteljice, moja nastavnica Tijana Antonić je vjerovala u mene i uz njenu pomoć i podršku uspjela sam ostvariti mnogobrojne pobjede na konkursima ove školske godine – kaže Anđela za naš portal.

Dodaje da ju je sva ta podrška podstakla da se prijavi na mnogobrojne konkurse, te i da druge ljude upozna sa svojim stvaralaštvom.

Na promociji zbirke poezije "Tinejdžerske misli"/Foto: Privatna arhiva

- Poeziju počinjem pisati tek od četvrtog razreda osnovne škole. Tada se upoznajem sa ozbiljnijom literaturom koja mi je predstavljala veliku inspiraciju. Zato sam ja danas tu, kao prvi pjesnik škole i Pala, a tu sam zahvaljujući svim ljudima koji su mi bili „ruka na ramenu“ tokom čitavog djetinjstva  - dodaje Anđela.

Kaže da joj se inspiracija najčešće javlja noću, u „praznom vremenu“ između jave i sna, koje koristi da razmišlja o lijepim stvarima u kojima i pronalazi razlog za pisanje.

- Za mene ključ dobrog života predstavlja sreća i iskrenost, te ih volim spominjati u mojim pjesmama. Dok pišem stihove tad sam najiskrenija. To je sve ipak moja emocija koju vezujem za poeziju, bila ona tuga ili sreća, ljubav ili mržnja, ja sve što zamislim i napišem – ističe Anđela.

Dodaje da su njene pjesme sazidane od emocija koje prouzrokuju ljudi, te su zato njeni poznanici, prijatelji, porodica i ostali dragi ljudi bili njena najveća inspiracija.

- Što se tiče poezije, imam dosta uzora, ali u cjelokupnoj književnosti najveći uzor mi je Agata Kristi. Ona je poznati pisac krimi romana koja se proslavila uprkos tome što je imala disleksiju. U njoj vidim snagu i hrabrost jer se suprotstavila svim ljudima koji su joj govorili „ne“, te je i sama ona rekla „ne“ svojoj „bolesti“. Mogu slobodno reći da mi je ona ohrabrenje i uzor u životu – kaže Anđela.

Foto: Privatna arhiva

Ona kaže da njena zbirka poezije „Tinejdžerske misli“ kao i svaka druga knjiga sadrži „emocije sabijene u stihove“, te da su nekada stihovi previše kratki, a ponekad previše dugi.

- Moja osjećanja najviše doprinose u stvaranju pjesama, jer sam u tim godinama gdje se srcem više osjeća nego mozgom misli. Život čine osjećanja, a njih stvaraju određeni ljudi. Da li je ta emocija sreća ili tuga, to se može otkriti kroz svaku strofu. Kao mladi pjesnik, bila sam prilično neshvaćena od okoline, ali moram izdvojiti ličnost koja je shvatila moje poruke i moja osjećanja čim me upoznala. To je moja nastavnica srpskog jezika Tijana Antonić – kaže Anđela u razgovoru za portal Katera.

Anđela ističe da je njena nastavnica Tamara jedan od recenzenata njene zbirke pjesama, ali i najveća podrška na mnogim konkursima, u koji spada i  nedavno održan Međunarodni konkurs u Beogradu gdje je Anđela osvojila drugo mjesto.

- Pored nastavnice Antonić, moj talenat za pisanje  prepoznala je i profesor srpskog jezika Branka Malinić - Čugalj koja je, kao veliki poznavalac srpskog jezika i književnosti posvetila svoje vrijeme mojim početničkim stihovima i bila recenzent pomenute zbirke pjesama. Moje pjesme je opisala sa mnogo lijepih rečenica, istovremeno dajući mi i smjernice za dalje pisanje – ističe Anđela.

Ona kaže da je vrhunac izdavanja njene knjige bila i želja za obraćanjem čitaocima, jer kako ona kaže,  „onaj ko uzme knjigu u ruke postaje prijatelj pisca koji je tu knjigu i napisao“.

Za nju je svaka nagrada „novo završeno poglavlje njenog stvaralaštva“, jer joj svaka nagrada predstavlja veliku motivaciju i želju za pisanje novih pjesama.

- Diplome i nagrade su mala stvar u poređenju sa usmenim pohvalama i savjetima. Ipak ja volim učestvovati zbog sebe, volim pisati priče i pjesme na zadate teme, bude mi lakše jer tada ne moram puno razmišljati. Pobjeda je velika stvar koju ostvaruju samo najbolji, zato se trebamo potruditi oko naših djela. Život je pun uspona i  padova ali što se više penjemo na većoj smo visini, čim pogledamo dole vrti nam se u glavi, zato glavu gore i gradimo budućnost – ističe Anđela.

Anđela Radović za nekoliko dana završava osnovnu školu, a naredni plan je da upiše Gimnaziju društveno-jezičkog smjera u Palama, iz razloga što voli jezike i želi biti poliglota.

- Najbogatiji čovjek je onaj koji zna jezike. Za sada tečno govorim engleski, a u učenju njemačkog napredujem svaki dan. Velika želja mi je da naučim italijanski i ruski, te po jedan skandinavski i jedan mandarinski jezik. Možda mi se javi prilika za još neki jezik, nikad se ne zna – ističe Anđela.

Dodaje da joj veliku strast pričinjavaju putovanja i razgovori sa drugim ljudima na njihovom jeziku, ali ističe da uprkos tome, nema namjeru napustiti svoju državu i Balkan u krajnjem slučaju.

- Ne želim da odem daleko od moje porodice i želim da pomognem svom narodu. Moja najveća želja je da završim Dramsku akademiju, smjer scenografije ili dramaturgije. Poslije toga bih voljela upisati još jedan fakultet, čisto da osiguram još jedno zanimanje, jer uvijek treba imati „plan B“ – optimistično kaže Anđela.

Razgovarao: Miljan Rašević