Brano Hadži-Stević iz Čađavice kod Bijeljine, najbolji je student u istoriji Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Sa svim desetkama u indeksu od kraja prošle godine radi u ovoj visokoškolskoj ustanovi.

Asistent je na predmetima Teorija države i prava i Pravo i pravno normiranje u Palama i Bijeljini.

Uporedo sa podučavanjem studenata, postavio je sebi nove ciljeve. Upisao je master studije u Beogradu i piše naučne radove.

Svoju budućnost ovaj pametni i vrijedni mladi čovjek vidi u Republici Srpskoj.

Svih 39 ispita tokom studija u bijeljinskom odjeljenju Pravnog fakulteta Brano Hadži-Stević položio je desetkom. Stipendista Fonda dr Milan Jelić, diplomirao je 27. juna prošle godine, a već u novembru klupu je zamijenio katedrom.

Ni slutio nije da će biti asistent na predmetu Teorija države i prava iz kojeg je na početku studija – u januaru 2016. dobio prvu desetku.

– Dokazao sam sebi, a i drugima da se sve može ako se potrudite i dobro organizujete i prije svega volite to što radite. Sada želim da u mojim studentima probudim tu “žeđ” za znanjem. Iako su predmeti na kojima sam asistent uvodni, oni su praktično temelj na koji se kasnije znanje nadograđuje – kaže ovaj vrijedni mladić.

Brano je završio srednju Elektrotehničku školu, smjer računarstvo, ali se nije pronašao u tome. U nastavku školovanja potpuno se posvetio onome što voli i tako ostvario i najbolji prosjek ocjena. Ponosan na uspjeh jeste , ali ne spava na lovorikama.

Nastavio je da se bavi naučno-istraživačkim radom i upisao master studije u Beogradu, jer za svaki predmet imaju poseban smjer.

– Izučavam teoriju države i prava u najužem mogućem smislu. Zbog toga sam i otišao u Beograd i upisao taj smjer – pojašnjava Brano.

Nikada ni pomislio nije da spakuje kofere i perspektivu potraži van granica Republike Srpske. Njegovo mjesto je, kaže, pod ovim nebom.

– Treba ostati u Srpskoj. Ne odobravam težnje mladih akademskih građana koji odmah nakon završetka fakulteta odlaze u inostranstvo. Smatram da bi trebalo da se na neki način oduže svojoj državi koja nam je omogućila stipendije i uslove za usavršavanje – kaže Brano.

Mladi asistent vodi se time da ne treba stalno tražiti opravdanja, nego tražiti način i da tako sve može da se postigne.

– Volio bih kada bi mnogo više mladih ljudi, mojih vršnjaka tako razmišljalo. Da svojim trudom i naporom zajedno gradimo bolju budućnost na ovim prostorima – priča Brano.

Ne možemo, kaže, samo čekati da drugi nešto preduzmu i da nam stvore to što želimo.

– Ako budemo išli korak po korak, stići ćemo do cilja. Bitno je da se odnosimo pozitivno prema sebi, društvu, svojoj budućnosti i vjerujem da rezultat dugoročno neće izostati – kaže mladić.

Brano, koji stremi boljem životu i društvenom uređenju trudi se da tome i sam doprinese. Poručuje i da ne smijemo biti neskromni već cijeniti ono što imamo danas kako bi sutra imali još više.

Bez srpskog jezika nema pravnika

Pravo je u njegovoj  porodici tradicija, kaže Brano, i naglašava da nije imao mnogo dileme, već da krene stopama pradede koji je daleke 1900. godine bio doktor prava.

Uporedo sa pravom usavršava znanje iz srpskog jezika svestan da je to osnovno sredstvo rada za pravnika.

Napisao je i više desetina seminarskih i jedan naučni rad koji se odnosi na pitanje suverenosti BiH i ovlaštenja visokog predstavnika.