Ne tako davno ljekari su ženama s dijabetesom tip I savjetovali da je najbolje da odustanu od planiranja tudnoće, jer je riječ o stanju koje se smatralo isuviše opasnim, kako za ženu tako i za dijete.

No, situacija danas je nešto drugačija, te zahvaljujući napretku u oblasti farmacije i medicine i dijabetičarke na svijet donose toliko željeno potomstvo. O svom iskustvu s, kako to često možemo čuti, jednim od najljepših životnih perioda, za portal Kidsinfo.ba govori Bojana Šarović iz Pala.

Naime, Bojana ima dijabetes mellitus tip I, a trenutno je u šestom mjesecu trudnoće. Na početku razgovora otkriva na koji način je svoje tijelo pripremala za trudničke dane.

Bojana: Dijabetes, kao bolest, je sam po sebi zahtjevan u smislu svakodnevnog života. To najčešće podrazumijeva odricanje od nekih aktivnosti, hrane ili prosječnog stila života zdravog čovjeka. U trudnoći je to posebno. Ja već 24 godine živim s dijabetesom i toliko dugo sam se pripremala za najvažniji izazov u mom životu. Kada kažem „pripremala“ mislim na to da sam uvijek bila posvećena svom zdravlju, redovnim kontrolama i pravilnom korištenju terapija. Tu su i jačanje organizma u cjelini, korištenje suplemenata, zdrava ishrana s posebnim aspektom na upotrebu zdrave hrane proizvedene u domaćim uslovima i fizička aktivnost. Posebno bih istakla ignorisanje svakodnevnog stresa koji u velikoj mjeri može da naruši balans u organizmu.

Kidsinfo: Često možemo čuti da osobe s dijabetesom teže ostaju u drugom stanju. Jeste li ikada prolazili kroz faze u kojima ste mislili da se nećete moći ostvariti u ulozi majke, odnosno da nećete moći roditi dijete?

Bojana: Dijabetes svakako može da utiče na plodnost i potenciju i često možemo čuti da osobe s ovom dijagnozom imaju određenu vrstu problema pri ostvarivanju potomstva. Ja zaista nisam imala ni jedan takav problem. Trudnoća je planirana i zahvaljujući dobroj regulaciji konstantovana kao uredna. Svakako da sam se nekada i zapitala da li ću se moći ostvariti kao majka s akcentom na bebu, a u smislu eventualnih negativnih posljedica mog dijabetesa. Nepopravljivi sam optimista i moja vjera da ću uspjeti i u ovome je pretvorena u stvarnost.

Kidsinfo: Mišljenje okoline je, po nepisanom pravilu, da dijabetičarke ne mogu ostati u drugom stanju. Nosi li ono određenu vrstu pritiska i straha?

Bojana: Istini za volju, od ljudi koji imaju dijabetes sam često znala čuti da se boje, da se ne bi usudili, te da se, kada govorimo o ženama, čak boje i da li bi mogle da iznesu trudnoću i da sačuvaju život. Tu su i needukovanost, predrasude i negativan stav koji mogu kreirati pritisak koji, zaista, može da bude pritisak zbog kojeg se lako odustaje od pokušaja da budemo roditelji. Postoje čak i podijeljena mišljenja kod ljekara, koji s rezervom govore o dijabetičkoj trudnoći. Ja sam imala ljekara koji je izvanredan profesionalac i s kojim se i danas konsultujem o svojoj trudnoći. Nikada se nisam dvoumila, ono što želim to i ostvarim.

Foto: Privatna arhiva B.Š.

Kidsinfo: Kako ste se osjećali u momentu kada ste saznali da ste u drugom stanju?

Bojana: U trenutku kada sam saznala da sam u drugom stanju sam, sigurno, bila najsrećnija žena na svijetu. S tim što sam radovanje odložila za nekoliko mjeseci zbog činjenice da sam u prvom mjesecu trudnoće bila zaražena virusom korona i koristila terapiju ne znajući za trudnoću u tom trenutku.

Kidsinfo: Šta su Vam, posebno u kontekstu činjenice da se preležali korona virus, doktori savjetovali? Koje analize i pretrage ste morali uraditi?

Bojana: Nakon što sam saznala za trudnoću, a zbog preležanog virusa korona, sam se prvenstveno javila na Kliničku farmakologiju UKC u Sarajevu, po savjetu ginekologa. Tu su izvršene detaljne analize o potencijalnom uticaju svih medicinskih sredstava i lijekova koje sam koristila na plod. Konstantovano je da je u tom periodu plod bio prirodno najzaštićeniji i svi rizici su svedeni na minimum, a samim tim sam i ja odlučila da održim trudnoću. Zatim sam uradila sveobuhvatni prenatalni test u 10. sedmici trudnoće, koji je bio uredan. Nakon toga sam uradila nalaz D-dimer-a koji je blago varirao, kako zbog korone, tako i zbog napredovanja trudnoće. Uz sve redovne nalaze koje rade i žene koje nemaju dijabetes, ja sam radila i nalaz XbA1C i sada ga radim svaki mjesec, umjesto na tri mjeseca, uz obavezan oftalmološki pregled, naročito retine.

Kidsinfo: Koliko ste zbog trudnoće morali promijeniti svoje životne navike?

Bojana: Vodila sam veoma dinamičan i aktivan život, kako privatno tako i poslovno, i sve sam navike zadržala do sada jer se izuzetno dobro osjećam i imam mnogo energije. Što se tiče ishrane, izbacila sam najveći broj ugljiko-hidrata i šećera koje sam koristila zbog hipo glikemija, a kao zamjenu sam počela da koristim sušeno voće ili tečni šećer koji se namjenski uzima kod hipo glikemija. Dominanto jedem kuvano povrće, bijelo meso i ribu sa salatama koje ne začinjavam mnogo kao ranije, a više nego ranije koristim i žitarice. Treninge nemam, ali zbog mog intezivnog svakodnevnog kretanja, uz šetnju u slobodno vrijeme, mislim da sve dobro funkcioniše jer nalazi pokazuju tako, a i ja se dobro osjećam.

Foto: Privatna arhiva B.Š.

Kidsinfo: Koliko često idete na kontrole? Da li se njihova učestalost razlikuje u odnosu na druge trudnice?

Bojana: Ginekološke kontrole obavljam jednom mjesečno, kao i dijabetološke s nalazom XbA1C uz profile ŠUK-a. Kao i sve žene koje nemaju dijabetes, a imaju urednu trudnoću.

Kidsinfo: Kada je riječ o visini šećera u krvi, u kojim granicama bi on trebao da bude, a da ne dođe do eventualnog ugrožavanja bebe?

Bojana: Na početku trudnoće sam nabavila Libre sensor za mjerenje šećera i on je tokom ovog perioda moj najbolji prijatelj koji mi je pomogao da mi HbA1C bude 6,6 mmol-a. Omogućava mi provjeru nivoa šećera u krvi neograničen broj puta u toku jednog dana i to putem senzora i čitača, tačnije bez uboda, te prikazuje prosjeke i dijagrame do 90 dana. To znači da mogu da reagujem, da dam insulin ili uzmem obrok, odnosno užinu i mimo redovnih obroka i uzimanja terapije, a to daje ovaj rezultat koji ja imam. Do porođaja ću pokušati da spustim nivo šećera i ispod 6,3, kao što bi trebao da bude kod zdravih osoba. Problem je što se veoma teško dolazi do Libre senzora i čitača. Nije ga moguće kupiti u našoj državi, fondovi zdravstva ga, takođe, nemaju, a cijena je prilično visoka za standard u BiH. No, za sve one koji su u mogućnosti da ga nabave bih istakla da vrijedi i da ga ja ne bih ni za šta mijenjala u ovom trenutku.

Kidsinfo: Je li Vam zbog trudnoće promijenjena Vaša redovna terapija za dijabetes?

Bojana: Terapija jeste promijenjena i prilagođena trudnoći, a po pitanju dinamike primanja i vrste insulina. Ja jednako redovno uzimam insulin kao i ranije jer je on za mene tečnost koja život znači.

Kidsinfo: Jeste li dobili neke dodatne lijekove koji su, potencijalno, namijenjeni „održavanju“ trudnoće, a zbog dijabetesa?

Bojana: Kao što je svaka trudnoća individualna, tako je i svaka dijabetička trudnoća posebna na svoj način. Osim pojačane pažnje i jače discipline, nemam neku posebnu terapiju vezanu za održavanje trudnoće. Trudnoća me, u zdravstvenom smislu, nije promijenila ni u čemu. Osim što sam umanjila konzumiranje kofeina. Osjećam se, kako sam vam rekla, veoma energično i zdravo i spremam se za najvažniju ulogu u životu.

Kidsinfo: Šta biste savjetovali ženama koje imaju dijabetes, a koje se boje da ostanu ili da pokušaju ostati u drugom stanju?

Bojana: Hrabrost je ključna. Snovi se ne ostvaruju ukoliko ne pokušamo. Ne savjetujem sve i po svaku cijenu, ali uvijek kažem da trebamo pokušati ukoliko smo odgovorni prema sebi, svom zdravlju i dijabetesu. Nauka je toliko napredovala, farmacija takođe. Imamo sigurno kvalitetne ljekare i sve je lakše nego prije 50 godina, pa i to da dijabetičarke rađaju zdravu djecu. Na raspolaganju sam svima koji žele da o ovoj temi razgovaraju detaljnije, jer je iskustvo izuzetno bitan faktor.

Razgovarala: Milica Brčkalo Gajić (Kidsinfo.ba)