Hodočašće, putovanja na sveta mjesta, obilazak manastira i crkava oplemenjuju duhovni život vjernika. Posjete hrišćanskim svetinjama, drevnim manastirima i središtima srpske kulture i duhovnosti, sve češće organizuju privatni prevoznici, turističke i putne agencije. Nerijetke su i posjete u privatnim režijama.
Tako je grupa Fočaka nedavno posjetila Svetu Goru Atos i manastir Hilandar, ali na drugačiji način od uobičajenog, pokloničkog putovanja.
Put u manastir Hilandar, na Svetu Goru želja je svakog pravoslavnog vjernika, doživljaj koji se pamti za života i neprolazan osjećaj blagodati. Tako svoje putovanje opisuju Jovan Drakul i Todor Stanković koji su sa grupom prijatelja iz Foče boravili sedam dana i pomagali u manastirskim radovima na Hilandaru.
Uobičajeno je da vjernici na Svetu Goru odlaze kao poklonici, hodočasnici u okviru turističkih i drugih aranžmana, ali ova grupa mladića je otputovala kao ispomoć monaškom bratstvu.
U polasku su obišli nekoliko manastira i srpskih kulturno-istorijskih znamenitosti. Jovan Drakul kaže da je prva stanica bio Ohrid i crkva Svetog Nauma. „To je jedna lijepa crkva na obali Ohridskog jezera. Posebno je interesantno je da se čuju otkucaji srca svetitelja kada se nasloni glava na njegove mošti. Nakon toga smo se uputili preko Albanije i došli do Elbasana, gdje se nalazi crkva Svetog Jovana Vladimira i gdje nam je bilo jako prijatno i zanimljivo. Dalje smo išli do luke Jerisos odakle smo isplovili za Svetu Goru“, priča Drakul.
- Samo iščekivanje i dolazak na Hilandar je osjećaj koji se ne može opisati“, kaže Todor Stanković. „Kao da vam padne sa srca neki težak kamen. Oslobodite se svakodnevnih poslova i misli, nestanu brige i ispunjeni ste smirenošću - kaže Stanković.
Najviše poslova bilo je u vinogradu. Postoje i druge obaveze koji zahtijevaju radnu snagu, kaže Drakul. „Radili smo i na pripremi ogreva za zimu, takođe, monahu Savi pomagali oko priprema za pravljenje svijeća i upoznali se sa cijelim procesom. Ipak, primarni poslovi i zaduženja su nam bila oko vinograda. Poslova uvijek ima i radne snage uvijek fali pa ovom prilikom i pozivam sve ljude koji imaju želju, volju i mogućnost da odu i pomognu jer se zaista osjeća ta blagodat kada boravite tu i živite s monasima više dana, a posebno kada im na bilo koji način pomažete“, kaže Drakul.
- Velika je razlika poklonički putovati i ići samo na jedan dan i boraviti sedam dana na tom mjestu, živjeti i razgovarati sa monasima“, ističe Drakul. „To čovjeka tjera da preispituje svoje odluke i ponašanja. Nauči se da bismo trebali da se trudimo da budemo bolji ljudi, da nije odlazak u crkvu samo nedjeljom dokaz da smo dobri ljudi i vjernici. Šta ostalih šest dana mislimo i radimo je za sopstveno preispitivanje. Takođe, važno je da shvatimo da su molitva, post i pričest jako važni, i da nije dovoljno uzdržavanje od mrsne hrane već i život u skladu sa Bogom - dodaje Drakul.
Stanković kaže da i na putu do Hilandara ima mnogo toga da se vidi. „Na putu od obale do manastira se nalazi krst cara Dušana koji je podignut njemu u čast. Tu je i maslina koju je zasadio car Dušan, što je bio običaj, i koja skoro sedam vijekova daje plodove. U blizini je i česma Aleksandra Prvog Obrenovića i zaista mnogo toga se može vidjeti i naučiti“, kaže Stanković dodajući da će i sljedeće godine sa prijateljima ponovo posjetiti Svetu Goru.
Svakako da je putovanje na Hilandar posebno životno iskustvo, boravili samo dan ili više.. Kako kaže srpski pjesnik Matija Bećković, „to je najdonji kamen srpskog duhovnog postojanja“.
Piše: Vladimir Pantović
