Božo Koroman, poznatiji pod nadimkom Manga, jedna je od znamenitijih ličnosti 20. vijeka iz mjesta Podgrab u opštini Pale, koji je ostavio dubok trag u društveno-kulturnoj istoriji ovog kraja.

Mangu ne pamte nove generacije Podgrapčana i Paljana, s obzirom da se njegov život prerano završio, već skoro na početku odbrambeno-otadžbinskog rata 1992. godine, kada nas je zauvijek napustio. Njegov ovozemaljski život obilježilo je veliko zalaganje za razvoj kulture i sporta, prvenstveno u rodnom Podgrabu.

Foto: privatna arhiva

Božo je rođen 10. januara 1950. godine u Podgrabu, od oca Miladina i majke Jegdosije – Mile, rođene Ćosović. Osnovnu školu u Podgrabu je upisao 1957. godine, a završio 1965. godine.

Srednjoškolsko obrazovanje započinje u Prvoj gimnaziji u Sarajevu, a kasnije završava u Tekstilno-tehničkoj školi na Ilidži. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Ovaj tekst je kratak povratak u vrijeme ovozemaljskog života Boža Koromana i njegove zasluge za sve ono što je uradio za kulturno-umjetnički život u rodnom mjestu. Tim povodom kontaktirali smo njegovog brata Bogdana i sestru Anđelku.

Bogdan, dvanaest godina mlađi Mangin brat otkrio nam je neke detalje iz života porodice Koroman.

- Pokojni Božo je bio stariji od mene 12 godina i ja sam bio „dijete za granap“, što bi se reklo. Negdje je bilo planirano da roditelji budu moja briga. Nisam savremenik njegovog odrastanja, sve što znam, to je iz priče. Dosta je bio uzdržan i škrt na riječima, nije se plašio i od malih nogu bio je angažovan oko porodičnih poslova i domaćinstva – započinje razgovor za Kateru Bogdan Koroman.

Bogdan nam kaže da je Božo volio društvo, žene i tradiciju u savremenim dešavanjima, da je bio ljubitelj gusala, dobar kosač, a da je djetinjstvo proveo družeći se sa prijateljima koji su uglavnom bili muslimanske vjeroispovijesti.

- Od ujaka je naslijedio ljubav prema guslama, kosidbi i našoj tradiciji. Od djeda po ocu dobio je gusle kao osnovac. Odrastao je u porodici gdje je vaspitavan da postoje samo dobri i loši ljudi, da se tradicija i običaji poštuju na način da se drugi ne ugrožavaju. Njegovo učešće u ratu devedesetih je to najbolje ilustrovalo – kaže Bogdan.

Nadimak „Manga“, kako Bogdan kaže, vezan je za fudbal, jer je bio veliki ljubitelj  ovog sporta, ali da on ne zna neki poseban razlog zbog čega taj nadimak.

- Na tradicionalnom turniru u malom fudbalu u Palama često su se borili za prvo mjesto. Njegovi saigrači bili su Mirsad, Džemo, Dizdarević, Zakir kao vođa ekipe i drugi. Ne bih ga izdvajao iz društva njegovih drugara i prijatelja, svi su oni bili na svoj način posebni, što je dalo poseban šmek za momke iz Podgraba – kaže Bogdan.

Foto: privatna arhiva

Dodaje da je društveni život  u Podgrabu, kojeg je i sam Božo bio dio, počinjao i završavao u kafani kod Ćosa.

- Tu su provodili najviše vremena uz bilijar, fliper i kartaške igre. Dosta vremena su provodili na relaciji Sarajevo - željeznička stranica "Bistrik" i željeznička stanica u Podgrabu.  O njemu najviše mogu govoriti njegovi prijatelji i drugari, a moj sud bi sigurno bio subjektivan i emotivan pa ne bi iskazivao pravu sliku. Zbog razlike u godinama nismo se prečesto družili, najčešće je to bilo na slavama i svadbama – kaže Bogdan.

Bogdan dodaje da uloga njegovog dvanaest godina starijeg brata imala ključni uticaj kod Bogdanovog odabira srednje škole, fakulteta i drugih za život bitnih odluka.

- Sve njegove aktivnosti bile su posljedica njegovog interesovanja u životu i želje da živi punim životom. Rođen je u znaku jarca koji se odlikuje upornošću i posvećenošću – dodaje Bogdan.

U slobodno vrijeme bio je društveno aktivan. Bavio se sportom, aktivno trenirao karate, vodio plesnu školu i folklornu sekciju Kulturno-umjetničkog društva „Milan Simović“ u Podgrabu.

- Sekciju kulturno-umjetničkog društva počeo je da vodi osamdesetih godina u želji da okupi mlade ljude, da se druže i ostanu u Podgrabu. Rat je učinio svoje, a da li je uspio u svojim namjerama to znaju ljudi koji su bili dio te priče. Bio sam prijatno iznenađen kada su novo kulturno-umjetničko društvo u Podgrabu nazvali po njemu, što znači da je njegov rad njegov prepoznat – kaže Bogdan.

Dodaje da je Božo jedan dio života posvetio školi plesa, želio je, kako kaže, da se obuči, a potom svoje znanje prenese i mlađim generacijama i ljudima u okruženju.

Bogdan danas živi u Sopotu, gdje radi kao direktor lokalnog doma zdravlja,a po profesiji je stomatolog. Starija sestra živi u Skoplju. U Podgrab dolaze rijetko, a i kada dođu, to za posljedicu ima velike emocije zbog bratovog preranog odlaska.

 Božo Koroman je po završetku Ekonomskog fakulteta radio u šumarstvu u Palama, a potom je prebačen u pilanu u ovom gradu, da bi po otvaranju fabrike panel parketa u Podgrabu počeo da radi u istoj sve do kraja života.

Od početka je bio angažovan u ratnim dešavanjima, gdje je početkom 1992. godine ranjen. Poginuo je 21. avgusta 1992. godine u reonu sela Vijare. Posthumno je odlikovan medaljom heroja Milana Tepića.

Foto: Novica Koroman 

KUD „Božo Koroman – Manga“

Kulturno-umjetničko društvo „Božo Koroman – Manga“ osnovano je 2012. godine u Podgrabu, sa ciljem da okupi djecu i omladinu sa teritorije mjesne zajednice i da im omogući da uče o kulturnom nasljeđu ovog kraja, te da kroz putovanja i druženja kvalitetnije popune slobodno vrijeme.

Društvo je, pored folklorne sekcije u dvije starosne kategorije i muzičku sekciju, okupljalo oko 40 članova. Za pet godina postojanja, društvo je imalo 50 nastupa i koncerata, festivala, sabora i organizovanih izleta i predstavilo se publici sa osam uvježbanih koreografija.

Društvo su u ovom periodu vodili predsjednik Novica Koroman, potpresdjednik Drago Maljukan, koreograf i umjetnički rukovodilac Zdravko Pljevančić, dok su u muzičkom ansamblu bili Zoran Obradović i Luka Novosel.

Novinar: Miljan Rašević