Na imanju Čeda Vukovića u Popovom Mostu kod Foče u napadu vukova stradale su 64 od ukupno 104 ovce, pa mu je stado više nego propolovljeno, ali ovog vrijednog i skromnog domaćina osmočlane porodične zajednice vedar duh nikad ne napušta.

Napad se dogodio 12. juna, rano izjutra, kada su po svoj prilici vučica sa malim vukovima samo preplašili ovce, koje su se razbježale po okolnim šumarcima, a kako ih Čedo nije uspio pronaći u teško pristupačnoj šikari, u toku naredne noći započeo je krvavi vučji pir.

Čedo priča da je tog kobnog dana ostavio ujutro ovce u ograđenoj livadi iznad magistralnog puta Foča-Tjentište, da bi kada se vratio iz koševine vidio da ovaca nema. Uspio je da pronađe samo 16 živih grla, a sutradan je uz pomoć lovaca pronašao ukupno 27 zaklanih ovaca i jagnjadi.

Danima nakon toga izranjavane ovce koje su preživjele počele su pristizati na imanje, ali ne bi dugo ostajale žive. Dosta ih je uginulo od posljedica ranjavanja, a Čedo je bio primoran da određeni broj zakolje, kako bi bar nešto od mesa mogao iskoristiti.

- Sedam dana je pristizalo po jedno, dvoje, ali bile su mnogo naklane. Svaka je skoro ispod vrata imala oštećenje, možda samo sedam komada da ih nije ništa dohvatilo. Onda smo zaključili da je tu bilo i sitnih vučića, pošto je jagnje malo, a nije zaklano, nego naklano, dok je veće ovce veći vuk ili vučica klao na licu mjesta - priča vrijedni fočanski domaćin.

Navodi da mu je veterinar rekao da će svaka ovca kojoj je probijen grkljan uginuti, što se i obistinilo, jer je nakon nekoliko dana bolovanja svaka teže ranjena uginula.

- Kada sam sabrao zaklane, uginule i prinudno klanje, ukupno 64 i još jedna je upitna, a ostale su zdrave. Nije bilo bjesnila, odmah se kroz nekoliko dana zna da nije bilo nikakve bolesti, nema nikakve reakcije, jer bjesnilo se odmah pokaže - kaže Čedo.

Nenavikao da se žali i da kuka, već da živi od svog rada, a imajući u vidu da vuk nije zaštićena životinja, te prebacijući pomalo sebi da nije dobro zaštitio ovce, ovaj vrijedni domaćin štetu nije ni prijavljivao, ali je glas o pokolju na njegovom imanju stigao do opštine, odakle su odmah reagovali.

On priča da su mu priznali štetu za 27 ovaca koje su pronađene zaklane i fotografisane.

- Ne volim da kukam i da se jadim kad se dešavaju loše stvari. Iz opštine su rekli da moraju bar nešto i načelnik je odmah reagovao i poslao ljude, koliko su imali pravo na ono slikanje mrtvih ovaca, jer fotografija je dokaz, to je nekih 2.200 KM. Načelnik je odmah djelovao, uplatio i zahvalan sam mu na tome - navodi skromni stočar.

Njegovo imanje je na samoj granici Nacionalnog parka „Sutjeska“ u blizini Tjentišta i kaže da su vukovi svuda okolo, jer u blizini postoje hranilišta za divlje životinje.

- Nas u kotlini vukovi stalno gledaju, znaju oni sve, znaju i šta je zvono. Bez velikog nadzora ovce se ne mogu držati, pa ću vidjeti dalje kako ću, da li ću imati nekoga da plaćam, ako ne budem imao neću moći. Ako imadnem nekoga da plaćam, onda bih proširio stado, jer imam uslove, imam smještaj, hrane dovoljno, ali je bitan nadzor jer tereni su takvi da se mora biti blizu ovaca u 50 metara - pojašnjava Čedo.

Čedo se u Popov Most nastanio nakon Dejtonskog sporazuma, kada je morao da napusti rodnu Previlu iznad Ustikoline. Sa suprugom Tijanom ima troje djece- ćerku i dva sina, od kojih je jedan oženjen i ima ćerkicu Angelinu od dva mjeseca, a sa njima živi i devedesetogodišnji djed Pero, Čedov otac.

Ova složna i vrijedna osmočlana porodična zajednica uz ovce drži i desetak krava, pa svake godine utove od sedam do deset teladi. Imaju i dva plastenika i baštu u kojima uzgajaju povrće, a vrijedni su i u branju borovnica i raznog ljekobilja.

Kuća im je uz samu magistralu Foča-Tjentište, pa dosta proizvoda uspijevaju da prodaju na tezgi pored puta, a za taj dio posla zadužena je ćerka Milica, student druge godine psihologije na Palama, koja sebi na taj način obezbjeđuje novac za školovanje.

O kravama brine Čedova supruga Tijana, koja zajedno sa ćerkom Milicom i snajom Nikolinom održava plastenik, dok sinovi Draža i Milivoje u svemu pomažu roditeljima.

- Živimo od poljoprivrede i mog rada sa drvetom. Svako zna svoje šta radi, supruga je oko krava, ja sam bio za ovce, mada sam sada imao štetu, pa me zezaju da sam slab čoban. Hvala Bogu, i djeca su uključena, stižemo sve na vrijeme, imamo svega, na jednom mjestu baš imamo sve i ima se svašta raditi - zadovoljan je Čedo.

Vukovići odličnu saradnju imaju sa ugostiteljskim objektima na Tjentištu kojima plasiraju svoje proizvode- meso, sir, povrće.

Čedo je i vješt stolar i kako ističe ne stiže da izađe u susret svim mušterijama, jer je zatrpan narudžbama baštenskih garnitura, nadstrešnica, raznog namještaja, a poznat je i po gradnji drvenih kućica i bungalova-

- Toga će biti sve više, jer malo je majstora, a nema u Foči ni škola za stolariju, tako da je navala svim zanatskim djelatnostima. Greška je što nema struka školovanja stolara, tako da se dešava kontraefekat- prvo mi ne možemo da stigenmo koliko ljudi poruče, ljute se, onda ja odustajem, neću ni da radim mnogo, da uzimam mnogo posla - pojašnjava Čedo.

Imajući u vidu idealnu poziciju, da su u blizini prirodnih bisera Nacionalnog parka „Sutjeska“, a uz samu magistralu, Vukovići ozbiljno razmišljaju i o bavljenju turizmom.

Na imanju ima dovoljno prostora za gradnju smještajnih jedinica i ukoliko se sinovi odluče za taj vid biznisa, Čedo kaže da će od njega imati veliku podršku.