Na zvaničnoj internet stranici Ministarstva inostranih poslova BiH (dana, 29. jula 2020), objavljeno je kako je ministar Bisera Turković ugostila ili primila u zvaničnu posjetu dvojicu uposlenika MIP-a (javnosti povod nepoznat), nosioce najviših ratnih odlikovanja, zlatnog ljiljana i zlatne policijske značke. Za zasluge u ratu, Turkovićeva ih je častila. Ponudila im je da biraju diplomatsko predstavništvo BiH u svijetu, po svojoj želji, za koje će im ona obezbijediti odlazak.

Da li su ratna odlikovanja kriterijum za odlazak u mrežu diplomatsko-konzularnih predstavništava? Da li je ovo privatna firma gđe Turković, pa ona nagrađuje po svojim vlastitim kriterijima? Da li je MIP BiH, ministarstvo BiH, odnosno, dio zajedničkih institucija BiH ili je možda ekskluzivno bošnjačko ministarstvo? Ako nije, onda u narednim danima očekujemo da ministar Bisera Turković pozove u svoj kabinet i nosioce najviših odlikovanja Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i HVO-a, te da im ponudi da biraju destinaciju. Očekuje se ravnopravnost i jednakopravnost sve tri ratne vojske ili sva tri naroda, pa da se onda izvinimo Turkovićevoj.

No, ne treba imati iluziju da će se to dogoditi. Oni, kojima su puna usta BiH, koji su prigrabili ekskluzivno pravo čuvara BiH, ovakvim postupcima svjesno ili nesvjesno razgrađuju ovo malo države što je preostalo.

Kakvu je poruku ovim gestom poslala Srbima i Hrvatima?

Od Turkovićeve se to moglo i očekivati. Možda ne tako javno da demonstrira bahatost i ostrašćenost.

Očigledno su nedostatak putovanja i uticaj pandemije, kao i činjenica da je, takoreći, prošlo pola mandata, te da su sljedeći izbori za dvije godine, poremetili i izmiješali prioritete i nadležnosti MIP BiH.

Podsjećamo i na njeno osporavanje obilježavanja Dana Republike Srpske, 9. januara 2020. godine, kada je Srbima zabranjivano da se u šiht liste piše DP (državni praznik), već je traženo da se piše GO (godišnji odmor) ili VP (vjerski praznik), iako je, članom 5. stavom 2, Odluke Savjeta ministara BiH (broj: 234/08 od 29. decembra 2008. godine), utvrđeno da se, do donošenja Zakona o praznicima u BiH, državnim praznikom smatraju praznici utvrđeni entitetskim zakonima prema mjestu prebivališta zaposlenog.

Ali, gđa Turković nije jedini problem. Zabrinutost izaziva ćutanje i nedostatak bilo kakve reakcije vlasti i opozicije Republike Srpske. Zar je to ta reprezentacija Republike Srpske u Sarajevu?

Gdje se izgubio selektor, koji je napravio tim u zajedničkim institucijama, gdje su opozicionari koji znaju da jurišaju na Dodika?

Čekajući da se bar neko oglasi povodom ove promocije “branilaca BiH”, pa makar to bio i predsjedavajući Savjeta ministara BiH, proći će i vikend, a niko ni riječi.